David Friedman: kako sve privatizovati

"Proizvodnja zakona nije lakši problem od proizvodnje automobila ili hrane," kaže David Friedman, autor, filozof, i profesor na univerzitetu Santa Clara. "Dakle ako je država nesposobna da efikasno proizvede automobile i hranu, zašto očekivati da će uraditi bolji posao sa proizvodnjom pravnog sistema; u okviru koga ćete onda vi proizvoditi automobile i hranu?"

Za Reason TV prilikom događaja Libertopia 2012 u San Diegu, Friedman je izrazio mišljenje o uticaju njegove čuvene knjige, "The Machinery of Freedom" (u prevodu: Mašinerija slobode), razgovarao o razlikama između libertarijanizma i anarho-kapitalizma, i otkrio šta je njegov otac, ekonomista Milton Fridman, mislio njegovim anarhističkim sklonostima.

Trajanje: oko 7 minua. Intervjuisao: Paul Feine. Kamera: Alex Manning i Zach Weissmueller. Editor: Weissmueller. Prevod: Savo Gajić

izvor: ReasonTV YouTube kanal

(video na dnu transkripta)

transkript:

Proizvodnja zakona nije lakši problem od proizvodnje automobila ili hrane. Pa ako je država nesposobna da efikasno proizvede automobile i hranu, zašto očekivati da će uraditi bolji posao sa proizvodnjom pravnog sistema; u okviru koga ćete onda vi proizvoditi automobile i hranu?

Paul Feine - Reason TV

Ja sam Paul Feine, u ime Reason TV. Ovdje smo u Libertopiji 2012, San Dijego, Kalifornija, i razgovaraćemo sa Davidom Fridmanom, profesorom na pravnom fakultetu univerziteta Santa Clara, takođe je ekonomista, autor i naravno sin poznatog Miltona Fridmana. Dobro došli i hvala što ste nam se pridružili Davide.

David Friedman

Hvala Vam.

Paul Feine - Reason TV

Vjerovatno su Vas ovo pitali barem desetak hiljada puta u proteklih ..pretpostavljam 40godina vašeg života; šta je to anarho-kapitalizam? I kakve su razlike između ove verzije anarhizma ili anarhije i recimo drugih više ljevičarskih koncepata.

David Friedman
Termin anarhija koriste mnogi i na različite načine. Ali ja bih rekao za one koji su zaista lijevi-anarhisti, pravi problem predstavlja ono što ekonomisti zovu problem koordinacije. Ako imate društvo sa više miliona ljudi, raditi bilo šta zahtijeva koordinaciju velikog broja tih ljudi, neko mora da uzgaja hranu, da pretvara tu hranu u pahuljice, dostavi do vas, dobaviti mlijeko itd., itd. I kako da ih koordinirate!?

Anarho kapitalistička verzija kaže da samo proširite način na koji inače koordinirate poslove na stvari koje danas radi država. Tako da bi ste praktično imali zakonodavstvo, izvršnu vlast, arbitražu sporova, i slično proizvedene na tržištu na isti način na koji se danas proizvode automobili i hrana. To je daleko uvjerljivija priča od toga da će ljudi nekako na neobjašnjiv način koordinirati aktivnosti da proizvedu sve kako treba.

Paul Feine - Reason TV
Često se libertarijanci sukobljavaju sa anarho-kapitalistima, šta je po vama razlika između načina na koji bi funkcionisalo libertarijansko i Anarho-kapitalističko društvo?

David Friedman

Rekao bih da je anarho-kapitalizam jedan oblik libertarijanizma. Ponekad razlikujemo anarhiste od minarhista, odnosno ljude koji ne žele mnogo države, već minimalnu državu. Osnovni problem sa minarhističkom pozicijom po mom mišljenju, a tako sam počeo i moju današnju prezentaciju, jeste taj da oni vjeruju da je država nesposobna da proizvodi hranu, automobile, kuće, i slično, te da je stoga pravi način da se vodi društvo putem privatnog vlasništva i trgovine u okviru zakona koji to omogućavaju, ali se onda oslanjaju na državu da proizvede te zakone. Proizvodnja zakona nije lakše od proizvodnje automobila i hrane. Stoga ako je država nekompetentna da proizvodi automobile i hranu, žašto onda očekivati da je sposobna da proizvodi zakone pod kojima ćete onda vi da proizvodite automobile i hranu.

Paul Feine - Reason TV
Šta je Vaš otac mislio o Vašim anarhističkim sklonostima.

David Friedman

U osnovi smatram da je njegov stav bio da bi institucije koje ja opisujem mogle da funkcionišu, ali da vjerovatnije ne bi. Dok je moj stav da one možda ne bi mogle da funkcionišu ali da vjerovatno bi. Tako da to nije bilo veoma oštro neslaganje.

Paul Feine - Reason TV

Možete li ukazati na određenu eru ili istorijsko razdoblje i mjesto koji su bili približni anarho-kapitalističkom društvu? Ili da li postoje indikacije za pojavu ovakvih institucija danas, gdje se polako pojavljuju ovakve ideje?

David Friedman

Elementi anarho-kapitalizma su svakako postojali u mnogim društvima. Međutim nije mi poznata ni jedna potpuna verzija. Jedan od društava koje navodim u drugom izdanju knjige je „saga-period“ na Islandu. To je bilo društvo u kome je postojao pravni sistem, postojao je sistem sudova, oboje koji su tako rekući država, ali nije postojala izvršna grana vlasti. Tako da kada ste već jednom došli do presude, morali ste i da je sprovedete. I to je po meni bio primjer feudnog sistema. Sistem feuda je u osnovi decentralizovani sistem primjene prava. Gdje na primjer u pojednostavljenom primjeru sistema feuda: ako ti meni uradiš nešto loše, ja tebi zaprijetim nasiljem. I društvo je organizovano na takav način da je sama ta prijetnja daleko efikasnija ako si doista uradio nešto pogrešno nego ako nisi.

Elementi ovoga sistema postoje i danas: razmislite samo o borbama oko patenata koje se danas dešavaju u oblasti visoke tehnologije, to je vrsta feud sistema, gdje te neću napasti oružjem, već ću te napasti advokatima. Odnosno ono što tebe sprečava da napadneš mene je činjenica da ću ja zauzvrat napasti tebe. Veoma interesantna knjiga Roberta Ellicksona, profesora pravnog fakulteta na Yale univerzitetu, pod imenom Order Without Law (u prevodu: "Red bez zakona"), koja opisuje u današnjoj modernoj Americi, par sati od mjesta gdje ja živim, područje u kome dio pravnog kodeksa ignoriše zakone Kalifornije, a koji se bazira na normama lokalne zajednice. I one se zapravo sprovode privatnim djelovanjem. Dakle, mislim da su dijelovi onoga što opisujem postojali u mnogim kontekstima, ali ne mislim da je igdje postojala cjelokupna verzija.

Paul Feine - Reason TV
Jedna stvar koja je meni veoma zanimljiva o pravnom sistemu zasnovanom na restituciji je da tzv. ne-nasilni prekršaji tako rekući magično nestaju. Da li je to atraktivan aspekt, koje je vaše mišljenje o tome?

David Friedman

Nisam siguran da li je restitucija centralna osobina, jer možete zamisliti da bi i u anarho-kapitalizmu postojali neki zločini kod kojih ne bi bilo praktično da ljudi plaćaju odštetu, te bi umjesto toga morali biti pogubljeni ili pritvoreni. Mala ja vjerovatnoća da bih ja pristao da platim da vas se spriječi od korištenja droga onoliko koliko bi ste vi bili spremni da platite da koristite droge, ako to već želite, a tako isto za sve druge bez-žrtvene prekršaje. Stoga bi bilo iznenađujuće, iako ne i nemoguće, da bi takvo tržište proizvelo takve zakone. Ali bi moglo, ako zamislite da su osjećaji ljudi dovoljno jaki. Zato ja volim da kažem da anarho-kapitalizam nije po definiciji libertarijanski. Da je anarho-kapitalizam libertarijanizam je predviđanje, a ne definicija.

Paul Feine - Reason TV

Posljednje pitanje koje imam za Vas: već ste dugo u ovom pokretu, libertarijanske ideje su u jednu ruku mnogo popularnije nego ikada ranije, mnogi mladi ljudi su uzbuđeni ovim idejama, Ron Paul je postao heroj mnogima, Vaš otac je heroj za mnogo više ljudi iz godine u godinu, čini se. U isto vrijeme naša država je u nevolji, Evropa je u nevolji. Jeste li optimistični o budućnosti? Šta mislite o sadašnjim trendovima?

David Friedman

Čini mi se da stvari inače idu u oba pravca u isto vrijeme, da stvari idu na bolje u nekim oblastima i gore u drugim, kao uobičajena šema, a što je takođe slučaj i na internacionalnoj sceni. Veoma pozitivan trend su, smatram, Kina i Indija. I to ne u smislu da su veoma okrenuti ka libertarijanizmu, već da su mnogo slobodnija tržišta nego što su bili prije 30-40 godina, te kao rezultat toga postaju mnogo bogatiji. I mislim da je većini ljudi u ovom slučaju priča jasna. Tako da priča koja je bila široko prihvaćena u 1960tim, da jedini način na koji siromašne zemlje mogu postati bogate jeste putem jake centralne vlasti, centralnog planiranja i po mogućnosti mnogo strane pomoći, je danas mnogo manje uvjerljiva priča nego što je to bio slučaj tada.

Dobra strana priče o trenutnim problemima u Evropi je da državama danas ponestaje novca, a kada vladama nestane novca one su nekada spremne da uzmu u obzir prodavanje državnih firmi i veću privatizaciju. To bi se moglo dogoditi, čemu se svakako možemo nadati. Ali bi moglo otići i u drugom pravcu. Mislim da b bilo katastrofalno ako bi Evropa postala jedna država, što je drugi pravac u kome stvari idu sa EU problemima. Ja smatram da je konkurencija dobra stvar za države. Mislim da je SAD prevelika i da bi možda bilo mnogo bolje da smo 8 ili 10 zasebnih država, pod pretpostavkom da imamo razuman stepen slobodne trgovine i da ne napadamo jedni druge. I na sličan način mislim da je jedna pozitivna strana evrope trenutno to što se u određenoj mjeri tamošnje države ipak takmiče jedni s drugima.

Paul Feine - Reason TV

Hvala Vam Davide. Za Reason TV, ja sam Paul Feine.