Demokracija nije sloboda

Mladi Iranci koračali su ulicama Teherana noseći natpise na engleskom jeziku u borbi za “Demokraciju” i “Slobodu”. Američka mladež, naučnici i sve veći broj biznismena svakodnevno iznose ista osjećanja. To je zabrinjavajuća činjenica. Koncepti slobode i demokracije su često kontradiktorni, pa je i sam Platon izjavio: "Demokracija vodi u anarhiju, a to je vladavina rulje." Sloboda je sposobnost donošenja odluka i djelovanje za sebe. Demokracija traži od svih ljudi da rade ono što im nalaže vladavina većine.

Napisao: Michael Shaw
05 Oktobar 2009

Prevod za Sloboda i Prosperitet TV: Marija Brkic
27 Septembar 2010

Preuzeto sa: http://www.freedomadvocates.org

Sistemi “pravde” u Americi danas su također kontradiktorni. Jedan podržava slobodu pojedinca i jednakost prava (zakon prava, jednaka pravda). Drugi sistem pravde podržava demokraciju (zakon većine, socijalna pravda).

Američki principi se zasnivaju na ključnom elementu Deklaracije Nezavisnosti – jednake pravde. Ovo je sistem zakona prema kojem ista pravda vrijedi za sve ljude i koji implementira koncept višeg zakona – označen u Deklaraciji pod nazivom “Neotuđiva Prava”. To su prava koja su usađena u svakog od nas i koja nam automatski pripadaju i tako omogućavaju da živimo kako mi želimo, slobodno djelujemo i imamo pravo da koristimo i uživamo u svom privatnom vlasništvu.

Pod pojmom jednaka pravda, podrazumjeva se da je moć vlade ograničena. Tako je osnovana Američka Republika. Danas se ta Republika nalazi na rubu propasti. Kada Republiku kojoj je data ograničena moć zamijenimo demokracijom sa praktički neograničenom moći, neotuđiva prava više nisu politički zagarantirana, a zakon većine postaje jači od prava pojedinca.

Demokracija provodi drugačiji sistem pravde, takozvanu socijalnu pravdu. Socijalna pravda znači različitu dodjelu pravde različitim grupama ljudi ovisno o tome što zakon smatra da je “opće dobro”. Budući da se “opće dobro” mijenja iz dana u dan, nitko ne može znati kakva su nam sutra prava.

U pokušaju da se omogući “pravednost” za sve grupe, socijalna pravda stvara kaste koje se preklapaju, svaka predstavlja “opće dobro” de jour i svaka traži veću moć. Ali u socijalnoj pravdi uopće ne postoji zaštita ideala privatnog vlasništva. Privatno korištenje vlasništva se prema zakonu socijalne pravde može dodijeliti “samo privremeno”, ali samo ukoliko se smatra da je ta odluka donešena u interesu općeg dobra. Ali iako se naizgled čini da su neotuđiva prava zaštićena zakonom socijalne pravde, ona se mogu kasnije oduzeti nakon što su poslužila svrsi jer je pojam “opće dobro” podložan “promjenama”.

Demokracija se često koristi za mijenjanje ili implementaciju javnog mišljenja. (Takozvano “opće dobro” se tvrdi kada se želi izgraditi privremeno povjerenje javnosti u tihi projekt demokratizacije oligarhije.) To se dešava kada oligarhija koja je zadužena za rad državnih operacija pokreće sistem socijalne pravde dizajnirane da na kraju preuzme potpunu kontrolu nad svim ljudskim radnjama. Socijalna pravda je “pravednost” ekonomske politike Održivog Razvoja koja upravlja Američkom politikom u ovoj novoj poslije-tržišnoj eri koja se nazire.

Kako naš sistem pravde polako prelazi iz “jednakih prava za sve” u “pravednost” ili socijalnu pravdu, naša Republika mutira u kolektivnu državu i propast Amerike je sve bliži.

Tu se odmah se javlja pitanje: dali je propast prirodan ishod nakon niza događanja ili je bio planiran? Dali je pad povezan sa rastom globalne vladavine (Ujedinjeni Narodi, Svjetska Banka, Svjetska Trgovinska Organizacija, Europska Unija, Banka Internacionalnih Izravnanja - BIS, i regionalnih trgovinskih udruga kao što su NAFTA CAFTA i FTA i druge)? Dali je svjetska vlast prirodan ishod s ciljem da se unaprijedi čovječanstvo ili je osmišljena od strane oligarhije koja želi da centralizira svoju moć?

Jasno je da ovakva pitanja diraju u samu srž problema današnjice. Marširajući u demokraciju, mi marširamo u socijalizam i kolektivizam. Mikhail Gorbachev je rekao: “Više socijalizma znači više demokracije, otvorenosti i kolektivizma u svakodnevnom životu.”

Dok se nekada mirni Amerikanci okupljaju da bi raspravljali o raznim gorućim predmetima rasprave, važno je da su oni svjesni opasnosti koju predstavlja demokracija. Kao što je rekao James Madison: "Demokracije su oduvijek bile spektakli turbulencija i prepirki; uvijek se smatrale nekompatibilnim sa osobnom sigurnošću ili pravom na vlasništvo; i općenito su uvijek bile kratkotrajne kao i nasilne u njihovoj smrti."

I dok mladi Iranci u Teheranu neupućeno u zabludi nose natpise u borbi za “Demokraciju” i “Slobodu”, mladi Amerikanci, studenti i pravnici, i svi ostali članovi društva moraju biti svjesni opasnosti koju predstavlja demokracija tako da i oni sami mogu doprinjeti daljnjem stvaranju republike koja brani slobodu pojedinca i štiti neotuđiva prava.

Originalan članak na Engleskom jeziku: freedomadvocates.org/articles/legitimate_government/ democracy_is_not_freedom_20091006378/It'd/