Milton Friedman - Ko ima korist od licenciranja?

Profesor Milton Friedman identifikuje korisnike propisa za licenciranje. "Naravno, mogli bismo reći da vodoinstalateri znaju bolje nego iko drugi zašto je potrošačima potrebna zaštita, ali ja sumnjam da je to razlog ​zašto oni posjećuju državne institucije. Oni su tamo jer žele da budu zaštićeni od "nelojalne" konkurencije. A vi znate šta to nelojalna konkurencija. To je svako ko naplaćuje manje od vas". 

Izvor: LibertyPen YouTube kanal.

Transkript:

Niko ne može da bude ljekar, osim ako posjeduje dozvolu da bude ljekar izdatu od strane državne licencirajuće ustanove. A sada vas ja pitam, ko je po vašem mišljenju kompetentan da odlučuje ko može da bude ljekar? Samo drugi ljekari. Dakle, članstvo u odborima za licenciranje zdravstvenih grupa uvijek sastavljeno od ljekara. To je u stvari ključni element u ograničavanju ulaska u tržište medicine i zadržavanju broja ljekara na nižem nivou nego što bi inače bio.

Ovo je tema u kojoj sam jednom uradio mnogo istraživanja. Napisao sam knjigu prijre nekih 30-ak godina na temu "Prihodi od samostalne profesionalne prakse" u kojoj sam vrlo detaljno ispitao praksu Američke medicinske asocijacije, Američke stomatološke asocijacije, i drugih organizacija. Tada sam zaključio da je efekat ograničenje ulaska u medicinu bio da to ograničava broj ljekara i da povećava prosječan prihod ljekara, što je u to vrijeme iznosilo nešto između 17 do 30 posto. Skoriji podaci bi vjerovatno trebali biti u sličnim brojkama.

Naravno, ako razgovarate sa ljekarima oni će reći: "Razlog zašto smo mi za licenciranje je da bi se obezbijedio veoma visok kvalitet medicinske prakse." Ali onda, ako se osvrnemo na pravila koje oni slijede, neka od njih nemaju nikakve veze sa kvalitetom medicinske prakse. Nakon što je nacistički režim preuzeo vlast u Njemačkoj i kada što je došlo do pokušaja jevrejskih ljekara i drugih progonjenih grupa iz Njemačke da dođu u Sjedinjene Američke Države, Američka medicinska asocijacija je odjednom počela da zahtijeva da ljudi budu građani Sjedinjenih Američkih Država da bi se mogli baviti medicinom, da bi mogli biti licencirani. To je veoma lijepo da su ljudi građani Sjedinjenih Država, ali hoćete li mi reći odnos između toga i mogućnosti bavljenja medicinom? Mogao bih navoditi primjere prakse apsurda u nedogled.

Da ponovim još jednom, ja ne kritikujem ljude. Ja ne pokušavam da kažem da ljekari nisu iskreni kada kažu ovo, naravno da su iskreni. Ali to ne znači da nisu u krivu. To ne znači da oni u ime poboljšanja kvaliteta ne racionalizuju veliku želju da unaprijede svoj ekonomski status. Tokom Velike depresije oni su bili veoma otvoreni o tome. Američka medicinska asocijacija je rekla da moramo ograničiti broj ljekara kako bismo zadržali visinu njihovih prihoda, jer u suprotnom, ako imaju niska primanja, oni će biti u iskušenju da se uključe u nemoralnu praksu. Ako je neko ikada uspio da uspostavi bilo kakvu vezu između nivoa prihoda i stanja lične etike, ja bih volio da vidim te dokaze a takođe biste i vi.

Naravno, licenciranje se koristi mnogo opsežnije. Pomenuo sam medicinski primjer jer se čini među najbolje opravdanim, a to i jeste tako na neku ruku. Protiv toga je teže argumentovati nego protiv gotovo bilo čega drugog. Ali vi sagledavate primjer po primjer. Da li ste ikada pogledali u broj licencnih aranžmana? U skoro svakoj federalnoj državi - iako nisam upoznat sa situacijom u Pensilvaniji - siguran sam da je potrebno da se dobije državna dozvola da bi se bio frizer. I u većini država, da bi se dobila dozvola morate navodno da pohađate kurseve iz biologije kose, o njegi kože, i svačeg drugog. I naravno, opet, ko je taj koji licencira frizere? To nisu potrošači. Vodoinstalatere licenciraju vodoinstalateri.

Ako stvarno želite da znate pravu funkciju licenciranja svih ovih zanimanja, sve što treba da uradite je da odete u državne zakonodavstvene institucije i vidite ko ide tamo da lobira za uspostavu licenciranja. Ako je istinski prava funkcija licenciranja da zaštiti potrošače, onda biste mogli očekivati da su potrošači oni koji lobiraju za licenciranje. Ali vi ćete otkriti da su to uvijek ili vodoinstalateri, ili kozmetičari, ili pogrebnici, ili iz bilo koje druge profesije. Ne postoji zanimanje za koje možete reći da nije posjećivalo državne institucije u namjerama da uspostavi licenciranje.

Naravno, mogli bismo reći da vodoinstalateri znaju bolje nego iko drugi zašto je potrošačima potrebna zaštita, ali ja sumnjam da je to razlog zašto oni posjećuju državne institucije. Oni idu tamo jer žele da budu zaštićeni od "nelojalne" konkurencije. A vi znate šta je to nelojalna konkurencija. To je svako ko svoje usluge naplaćuje manje od vas.

Preveo Jadranko Brkić