Zašto je zaključavanje savršena prilika da djecu učimo o slobodi i državi

Roditelji mogu pomoći djeci da izaberu slobodu umjesto prisile i osiguraju da se ova zaključavanja više nikada ne ponove.

Autor: Kerry McDonald

Za originalni izvor na engleskom jeziku kliknite ovdje.

Uvijek je vrijedno dijeliti ideje o slobodi sa mladima, ali trenutno, tokom rasprostranjenih vladinih zaključavanja, to je važnije nego ikad. Ponegdje u SAD-u pojedincima je zabranjeno da pozivaju prijatelje ili članove porodice u svoje privatne domove ili, ako im se odobri ta privilegija, boravak je ograničen. U nekim mjestima osoba može biti kažnjena zbog nenanošenja maske, kršenja putnog naloga ili odbijanja saradnje sa državnim zvaničnicima. Predložena je obavezna vakcinacija protiv COVID-19. Biznisi su prisilno ugašeni, uprkos kreativnim i često skupim adaptacijama da bi i dalje bezbjedno služile svojim kupcima. Diktatom se desetkuju čitave industrije.

Sve se to radi pod izgovorom „vanredne situacije“ zarad javnog zdravlja, i sve se provodi državnom prisilom. Kao što je ekonomista Friedrich Hayek upozorio u knjizi Zakon, zakonodavstvo i sloboda: „’ Vanredne situacije’ su uvijek bile izgovor zbog kojeg su nagrizane zaštitne mjere lične slobode - a jednom kad se suspenduju nije teško onima koji su preuzeli hitna ovlašćenja da osiguraju da vanredna situacija postane trajna.“

Sada je idealno vrijeme da svoju djecu naučite o slobodi, uključujući i to zašto su dobrovoljno ljudsko djelovanje i slobodno tržište superiorniji od državne prisile i intervencije - čak i u, a možda i pogotovo u, vanrednim situacijama.

I respect the parents who have shielded their kids from the true reality and devastation of the government lockdowns. I too tried to make 2020 as normal as possible for my kids. But our children need to know what has happened so that they never, ever let it happen again.

— Kerry McDonald (@kerry_edu) January 2, 2021

Dobrovoljno ljudsko djelovanje radije nego državna prisila

Jedan od načina na koji ja svojoj djeci objašnjavam libertarijanske principe je da kažem da bi državni službenici trebali da imaju vrlo ograničenu vlast nad građanima. Zapravo, naša prava prethode vlast, kako je lijepo artikulisano u Deklaraciji o nezavisnosti. Svi smo „stvoreni jednaki“ i svi smo rođeni sa „određenim neotuđivim pravima, među kojima su život, sloboda i potraga za srećom. Da bi se osigurala ova prava, uspostavljaju se vlade ... ”

Kao što ja ne mogu da primoram svog komšiju da nosi masku, zatvori biznis, ostane u svojoj kući ili primi vakcinu, ni vlada ne bi trebala da primorava svoje građane da rade te stvari. Možemo nagovoriti svoje komšije da preduzmu određene mjere predostrožnosti ili da odaberu određeno ponašanje. Na primjer, možemo da dijelimo informacije o tome zašto su nošenje maske ili vakcina dobre ideje. Možemo postaviti određena pravila za one koji ulaze u naše privatne domove ili preduzeća, tražeći da operu ruke, nose masku ili ostanu socijalno distancirani. Ovo omogućava drugima da odluče da li žele dobrovoljno da se pridržavaju naših pravila u našem privatnom posjedu. Mogu da odluče da nas ne posjećuju ili kupuju u našoj prodavnici. Vladini službenici takođe mogu da nas pokušaju nagovoriti. Oni mogu pružiti informacije i preporuke, ali kada izdaju izvršne naloge i „hitne“ mandate pod zakonskom prijetnjom sile, oni time odlaze predaleko. Kao što je John Locke jednom napisao, „jedno je ubjeđivati, a drugo zapovijedati; jedno je pritisak argumentima, drugo kaznom.“

Mandati takođe možda neće biti djelotvorni kao dobrovoljno djelovanje. Neki podaci sugerišu da su prije proljećnih blokada pojedinci promijenili ponašanje kako bi smanjili širenje virusa prije izdavanja državnih mandata.

Jedan od razloga zbog kojeg su se mnogi libertarijanci od samog početka protivili zaključavanjima i vladinim naredbama je taj što vjerujemo u saglasnost prije nego u prinudu. Svi smo pogrješivi. Svima nam nedostaju savršene informacije. Svi mi imamo svoj vlastiti interes u srcu. Upravo zbog naše ljudskosti, moć bi trebala biti što je moguće raspoređenija i decentralizovanija. Ovo bi trebalo još više da važi u vanrednim situacijama. Kao što je Hayek napisao u knjizi Ustav slobode: „Sve političke teorije pretpostavljaju, naravno, da je većina pojedinaca vrlo neuka. Oni koji se zalažu za slobodu razlikuju se od ostalih po tome što uključuju i same neuke, kao i najmudrije.“

Naši lideri ne bi trebali biti naši vladari. To je postalo sve jasnije licemerjem političara i javnih zdravstvenih službenika koji krše sopstvene pandemijske naredbe, a istovremeno guraju svoj vlastiti interes. Ne bismo ih trebali kriviti za njihove postupke; jednostavno bismo trebali da im damo mnogo manje moći da kontrolišu naše postupke.

Slobodno tržište i inovacija

Dobrovoljno djelovanje bez vladine prisile takođe oslobađa ljudsku domišljatost i inovacije. To je nešto što mladi ljudi mogu lako razumjeti. Kada su ljudi slobodni da sarađuju, otkrivaju i izmišljaju, mogu stvoriti izvanredne stvari koje rješavaju probleme i doprinose ljudskom prosperitetu. Slobodni ljudi to rade spontano, slijedeći sopstvene interese i talente zadovoljavanjem potražnje na tržištu.

U prvim danima pandemije privatne laboratorije su brzo kreirale dijagnostičke testove za koronavirus, ali Savezna vlada spriječila je ove laboratorije da distribuiraju svoje testove, oslanjajući se samo na CDC testove za koje se ispostavilo da su neispravni. Jednom kada je Savezna vlada ukinula zabranu privatnih laboratorijskih testova krajem februara, slobodno tržište je brzo i efikasno odgovorilo na ogromnu potražnju za tačnim dijagnostičkim testovima.

Sličan državni regulatorni režim spriječio je da obećavajuće vakcine stignu ranije. Vakcina Moderna, koja se sada distribuira širom zemlje, bila je dostupna prošle zime, ali FDA je spriječila tu kompaniju da ponudi „izazovna testiranja“ dobrovoljcima koji bi ubrzali proces proizvodnje vakcine.

Čudo tržišta u dostavljanju cijenjenih proizvoda, spontano i bez centralnog planiranja, zabilježeno je u maloj priči „Ja, olovka“, koju je 1958. godine napisao osnivač Fondacije za ekonomsku edukaciju (FEE), Leonard E. Read. U toj priči Read objašnjava da je čak i nešto tako jednostavno kao olovka izvanredna kreacija, i da nijedna osoba ne zna kako da je proizvede. Umjesto toga, stvaranje skromne olovke uključuje čitav niz veličanstvenih, neplaniranih postupaka stranaca širom svijeta, koji se svi bave sopstvenom vrstom proizvodnje kako bi zadovoljili svoje potrebe i preferencije, a u većini slučajeva ni ne znajući da doprinose rađanju olovke. Pišući iz perspektive olovke, Read u svom eseju tvrdi: „Ako možete postati svjesni čudotvornosti koju ja simbolizujem, onda možete pomoći u spašavanju slobode koju čovječanstvo tako žalosno gubi“. On nastavlja:

“Jer, ako znamo da će prirodno i po automatizmu, doći do kreativnog i produktivnog povezivanja ovih znanja radi zadovoljenja ljudskih potreba i želja – to jest, u odsustvu državne prinude ili prinude nekog super-uma – onda imamo jedan apsolutno neophodan sastojak slobode: vjeru u slobodne ljude. Bez ove vjere nema slobode.”

Nova knjiga za djecu pomaže da se oživi važna priča „Ja, olovka“ čineći je zabavnom i smislenom za mlade. Napisali su je ekonomista Antonio Saravia i profesorica književnosti Clara Mengolini, knjiga „Šta možete učiniti za slobodu“ je dostupna kao besplatna knjiga za preuzimanje. Ona naglašava Readovu tvrdnju da ljudska kreativnost i napredak cvjetaju sa slobodom. Sada je savršeno vrijeme da ovu priču podijelite sa svojom djecom.

Stvarnost zašto moramo duboko razumjeti i aktivno podučavati narastajuću generaciju ideje slobode i slobodnog tržišta postala mi je vrlo jasna u proteklih godinu dana, kao što sam sigurna da je i vama. Na roditeljima je da to urade, jer većina škola to ne čini, a i više zajednica neprekidno prihvata velike državne politike koje nagrizaju ličnu i ekonomsku slobodu. Vaša djeca moraju da čuju ovu poruku od vas. Možete im pomoći da odaberu slobodu umjesto prisile i da se osigura da se ta zaključavanja više nikada ne ponove.

Kerry McDonald

Kerry McDonald je stariji edukativni suradnik u FEE fondaciji i autor knjige Unschooled: Raising Curious, Well-Educated Children Outside the Conventional Classroom (Chicago Review Press, 2019). Ona je takođe pomoćni naučnik pri Cato institutu i stalni Forbes kontributor. Kerry ima B.A. u ekonomiji iz Bowdoin koledža i M.Ed. u edukativnoj politici iz Harvard univerziteta. Ona živi u Cambridge-u, Massachusetts sa svojim mužem i četvero djece. Možete se pretplatiti na njen bilten o roditeljstu i edukaciji ovdje.

Prevedeno i publicirano uz pismenu dozvolu autora.

Preveo: Jadranko Brkić