Škole razmišljanja u klasičnom liberalizmu – 6 dio: Anarho-kapitalizam

Da li nam je potrebna država? Neki anarhistički filozofi i ekonomisti ne misle tako. Dr Nigel Ashford pravi osvrt na dvojicu anarho-kapitalističkih mislilaca, Murray Rothbard i David Friedman. Rothbard kritikuje državu za njenu upotrebu prinude, a Friedman je kritikuje zbog njene neefikasnosti. Obojica tvrde da postoje slobodno-tržišne alternative svim državnim službama. Izvor: Learn Liberty YouTube kanal.

Preveo: Matija Magerl (Udruga Iustitia)

(video na dnu transkripta)

Transkript:

Sad ćemo proučiti Murray-a Rothbard-a, David-a Friedman-a i anarho-kapitalizam.

Murray Rothbard, poznat je po mnogočemu, no posebno po svojoj knjizi ‘Za novu slobodu’. David Friedman, sin Milton-a Friedman-a, napisao je knjigu ‘Mašinerija slobode’.

Najprije valja uočiti kako mnogi povezuju anarhizam s idejama ljevice i donekle kolektivističkim svjetonazorom. No, postoji škola misli u okviru klasično liberalnih učenja koja je anarhistička i temelji svoje ideje na kapitalizmu. To ćemo sada proučavati.

Murray Rothbard je utemeljio svoj stav na ideji prirodnih prava. U tom pogledu, sličan je Ayn Rand ili Nozick-u te drugim sljedbenicima te misli. No, bio je također pod snažnim utjecajem Mises-a te je razvio aksiom ne-prisile, istinu ne-prisile. Uvijek je pogrešno koristiti silu, osim u samoobrani. Uvijek je pogrešno služiti se nasiljem osim ako se ne štitimo od nekoga tko koristi nasilje protiv nas. On tvrdi da se tim načelom trebamo poslužiti pri utvrđivanju toga što bi država trebala raditi.

David Freidman, iz drugačije perspektive, prati metodologiju svoga oca: Čikašku školu empirijske analize. On tvrdi da možemo odgovoriti na ovo pitanje usporedbom relativne učinkovitosti prepuštanja stvari tržištu i relativne učinkovitosti prepuštanja stvari državi. Dvije vrlo različite metodologije: jedna očito zasnovana na prirodnim pravima, jedna zasnovana na posljedicama. Zašto obojica misle da bi država trebala biti ograničena? Ustvari, oni idu i dalje od toga, oni vjeruju da država uopće ne bi trebala postojati.

To pak podiže pitanje šta je to država? Klasična definicija države dolazi od Max-a Weber-a, njemačkog sociologa. "Država je institucija koja održava monopol zakonite uporabe sile na određenom teritoriju." U okviru društva koje vlast pokriva, nikom drugom nije dopuštena uporaba sile. Samo javnoj vlasti može biti dopušteno koristiti se silom.

Rothbard je ovo kritizirao jer je uočio da vlade ugrožavaju naša prava. Nabavljaju ono što žele koristeći se sredstvima prisile. Ukoliko ne želimo isto što želi javna vlast, bacit će nas u zatvor.

On će npr. reći da je oporezivanje krađa. Da netko dođe i uzme 25% ili 40% našeg prihoda i kaže 'ako mi ne daš novac, zatvorit ću te u ćeliju', nazvali bismo tu osobu lopovom, kriminalcem.

Rothbard se pita zašto bismo se ponašali išta drugačije kada je država ta koja od nas traži dio naših prihoda? Država je jednostavno kriminalac koji krši naša prava.

David Friedman, pristupajući kroz načelo učinkovitosti, kaže da je država neizbježno neučinkovita.

U redu, provedimo empirijski dokaz. Izmjerimo učinkovitost države nasuprot učinkovitosti tržišta. Friedman zaključuje da je tržište uvijek učinkovitije od države. I dok je njegov otac, Milton Friedman, vidio neke okolnosti u kojima to nije bilo točno, David empirijski tvrdi da je to uvijek točno. Čak i za stvari za koje većina ljudi pretpostavlja da ih jedino država može obavljati, poput obrane ili izgradnje cesta, David Friedman tvrdi da ih tržište može osigurati na najučinkovitiji način.

Ovo objašnjava u svojoj knjizi Mašinerija slobode.

Friedman i Rothbard zaključuju da je društvo najbolje u anarhiji, bez ikakve vlade. Dakle, javna vlast je nezakonita jer nema nikakvog posebnog moralnog zahtjeva prema nama u usporedbi sa svim ostalim pojedincima. No, ona je i neučinkovita jer ne može pružiti dobra i usluge učinkovitije od tržišta. Postoji alternativa. Često zaboravljamo, npr., da više ljudi radi u privatnim zaštitarskim tvrtkama nego u policiji. Većinu ljudi štite privatne institucije, a ne policija. Jednostavno smo skloni to ignorirati. Ignoriramo činjenicu da se mnogi sporovi između tvrtki rješavaju izvan državnog suda. Zapravo, mnogo se trgovačkih sporova riješi pred privatnim arbitražnim sudovima jer su državni sudovi prespori, toliko su neučinkoviti i toliko nepouzdani. Mnoge tvrtke preferiraju koristiti se uslugama privatnih arbitražnih agencija.

Oni dakle misle da postoje alternative državi koje pružaju navedena dobra. Pri tom odbacuju argument minimalne države, tvrdeći da ona nikada ne može ostati minimalna. Ona je suviše nestabilna za to. Ili će početi kao minimalna država i rasti i rasti i rasti… ili će, što im je draže, biti anarhija, a država neće postojati.