Milton Friedman - Da li država treba da propisuje i utjeruje moralne vrijednosti?

Milton Friedman odgovara na pitanje da li je nametanje moralnih vrijednosti ispravna funkcija države u slobodnom društvu.

Izvor: Simply explained YouTube kanal.

Transkript:

Student:

Htjeo bih da postavim pitanje u ime svih advokata u publici. Večeras ste puno govorili o slobodi, i činilo mi se da je jedna od vrsta slobode koja se podrazumijevala u vašem govoru bila sloboda pojedinca da ne djeluje, kao i sloboda pojedinca da djeluje. I ovo me je, u duhu vaše rasprave o eksternim efektima i tržišnim neuspjesima, podsjetilo na problem u pravnoj nauci koji se naziva razlikovanje prestupa i nepostupanja po zakonu. A tipičan primjer toga je paradoks dobrog samaritanca. To je jednostavno ako hodam sam na plaži i ugledam kako se tamo u vodi neko utapa. Da li društvo ima pravo da mi naloži dužnost da tu osobu koja se utapa u vodi spasim? Drugim riječima, da li nemam slobodu da ne djelujem? Dakle, pitanje koje bih Vam želio postaviti, gospodine Friedman, je: pod kojim okolnostima država u slobodnom društvu može pojedincu nametnuti dužnost da djeluje?

Milton Friedman:

Primijetite promjenu koju ste napravili. Počeli ste sa društvom, a završili sa državom. Da li su to sinonimi?

Student:

To je retoričko pitanje koje sadrži podrazumijevani odgovor.

Milton Friedman:

Sigurno da je tako. Vratimo se nazad. Jer ono što Vi zapravo pitate je vrlo temeljno pitanje. Ostavljamo po strani pravne aspekte toga, ali pravo pitanje je šta je slučaj sa vjerovanjem u slobodu. Konkretno, da li je čovjek slobodan da čini grijeh? Jer Vi zapravo ovo kažete. Ako ja Vas vidim da ćete da griješite, da li sam ja slobodan da dopustim da Vi zgriješite? Ako ja znam da Vi činite grijeh, odgovor je ne. Opravdanje za slobodu je to što mi to ne znamo. Stoga, ko smo onda mi da prosuđujemo u ime drugih ljudi?

Poniznost - uvjerenje da na kraju krajeva mogu da pokušam da Vas nagovorim ali ne mogu da Vas primoram, na kraju mora da se oslanja na prepoznavanju ograničenosti našeg znanja. Mi ne kažemo da ne postoji grijeh. Sve što kažemo je da ne možemo biti sigurni da smo u pravu kad to pomislimo. I sad vidite ovog čovjeka kako šeta plažom. Kako ga neko može prisiliti da zapliva u vodu i spasi tog utopljenika? I da li je ispravno prisiljavati ga? Znate, to je problem sa kojim se nije lako suočiti.

Po mom mišljenju, prvo šta želimo da radimo, želimo slobodu, jer ne možemo znati, nikada ne možemo biti sigurni da smo u pravu. I stoga nemamo pravo nametati svoje stavove drugim ljudima. I drugo, jer ono što je zaista važno su sopstvene vrijednosti i uvjerenja pojedinca. Ako niste slobodni da griješite, onda niste slobodni ni da budete moralni. Moralnost je besmislen pojam ukoliko pojedinac nema slobodnu volju da bira između jednog i drugog čina.

Vi i ja bismo mogli imati vrlo visoko mišljenje o tom čovjeku u slučaju ako je pokušao da spasi čovjeka koji se utapa. I mi ćemo mu nametnuti tu vrijednost kroz društveni proces, pri čemu konstruišemo vrijednosti i prenosimo ih jedni drugima. Dobro društvo sigurno će biti ono u kojem će ljudi u takvoj situaciji biti snažno skloni djelovanju i pokušati spasiti utopljenika. Ali to je veoma drugačije pitanje od onoga da ako je društvo loše, možemo li ga učiniti dobrim upotrebom sile da ih natjeramo da spasavaju čovjeka. Nisam siguran da je to odgovor na Vaše pravno pitanje, ali mislim da je to odgovor na moralno pitanje.

Student:

Hvala Vam.

Milton Friedman:

Hvala Vama.

Preveo Jadranko Brkić

Obrada i adaptacija: Sloboda i prosperitet TV