Israelsko-Palestinski konflikt: Heretici govore istinu

Kao prvo moram da priznam da u mojim ranijim godinama - prije nego sam postao libertarijanac - uprkos mom potpunom neznanju o problematici nasilja u Palestini, ni tada nisam oklijevao da dam svoje svoje mišljenje o tom konfliktu kada bi se isti spomenuo. Bilo je kao da sam nekako sa sigurnošću znao šta se tačno dešavalo u Palestini i ko su bili dobri a ko loši momci. Pretpostavljam da je tu na djelu bila moja podsvijest, informacije za koje nisam mario a koje sam mnogo puta ni ne slušajući čuo putem zapadnih medija i koje su tokom mnogo godina potajno pohranjivane u mojoj memoriji, bez da sam se ikada zapitao o njihovoj ispravnosti. Bilo je to nekako sasvim prirodno, jedne te iste stvari koje sam u prolazu toliko puta čuo su vremenom postale neupitna istina. Možda je ovo dobar primjer i dokaz da medijska propaganda može biti toliko efikasna, bez obzira da li mi obraćamo pažnju na njen sadržaj ili ne.

Budući da sam posljednjih godina pratio i bio edukativno inspirisan Ron Paul Revolucijom, susretao sam se sa pitanjem Izraela i Palestine u mnogo navrata, i to je pod okriljem tematike spoljne politike postao dio interesovanja u mojoj libertarijanskoj edukaciji. Na internetu postoji obilje informacija i dezinformacija o palestinsko-izraelskom sukobu. Mnogo toga je čista propaganda sa obe strane sukoba. Međutim, uvidjeo sam da najbolji i najistinitiji izvori informacija dolaze od insajdera i drugih pojedinaca i grupa koji su u nekom trenutku imali promjenu srca i danas idu protiv konvencionalne mudrosti propisane od strane njihovih nacionalnih lidera.

Moja glavna namjera sa ovim tekstom je da podijelim neke od izvora informacija u koje sam stekao povjerenje kada je u pitanju palestinsko-izraelski konflikt. Nadam se da će moji čitaoci ovim nadasve hrabrim ljudima dati šansu i saznati šta oni imaju da kažu, a zatim, u kombinaciji sa uobičajenom svakodnevnom propagandom po ovom pitanju, da će sami odlučiti o tome šta da vjeruju.

Prvo bih da preporučim Generalovog Sina po imenu Miko Peled, čija tužna vlastita priča i odlična ali šokantna istorijska prezentacija je potpuno promijenila moje konvencionalno razumjevanje izraelsko-palestinskog sukoba. Rješenje za sukob dato u njegovoj prezentaciji je za mene najprihvatljivije koje sam susreo, i u potpunosti ga prihvatam. Ali više o tome malo kasnije.  Njegova jednosatna video  prezentacija definitivno zaslužuje da se pogleda, i ja je najtoplije preporučujem.

Sljedeće, ne postoji ništa uvjerljivije od sve više rastućeg broja izraelskih vojnika i veterana (kao ovdje, ovdje, ovdje, i ovdje) koji, pošto su nekada učestvovali u brutalnim ugnjetavanjima Palestinaca u Gazi i Zapadnoj obali, sada osuđuju akcije svoje vlade, i udružuju se i djeluju kroz organizaciju po imenu Breaking the Silence u ispoljavanju izraelske javnosti o surovoj realnosti svakodnevnog života u okupiranim teritorijama Palestine. Mnogo više fotografija sa njihovom obrazovnim djelovanjem možete pogledati na njihovoj Facebook stranici.

Mosab Hassan Yousef je Palestinac, sin lidera i suosnivača Hamasa Sheikh Hassan Yousef-a, koji pošto je predstavljen sa dokazima nasilja njegove organizacije u izraelskom zatvoru promijenio svoje viđenje konflikta. On je tada izdao Hamas i jedno vrijeme špijunirao za Izrael u cilju sprječavanja desetina samoubilačkih napada, time spasivši bezbrojne živote nedužnih ljudi, a sada radi na rasvjetljavanju Hamasa u svijetu kao zle organizacije, onakve kakva to zaista jeste. On je napisao knjigu pod naslovom Sin Hamasa, a njegova YouTube prezentacija koja govori o istini o islamskom ekstremizmu Hamasa, i koju toplo preporučujem, može se pogledati ovdje.

Gideon Levy, izraelski novinar na životnoj misiji izvještavanja o okupaciji izraelskim čitaocima koji neznaju šta se dešava na okupiranim teritorijama. Ovaj najomraženiji čovjek od sopstvenog naroda u Izraelu kaže: "Terorizam je oružje koje koriste slabići. To je strašno oružje i ja sam potpuno protiv toga. Ali ja razumijem odakle to dolazi. To dolazi iz očaja. " ... "Ja se često sramotno osjećam zbog onog što se radi u moje ime. Osjećam se zaista krivim prema Palestincima. Mislim da mi činimo strašne stvari prema njima. " ... "Trebalo bi da se desi nova intifada. Da se svijet i Izrael podsjete da ovdje postoji problem. Ja bih potpuno razumio Palestince ako bi oni započeli intifadu. Izrael ih je ostavio bez ikakvog drugog izbora. Ja ne mogu da zamislim šta bi Izraelci učinili ako bi bili pod takvom okupacijom. Palestinci nemaju ništa bez borbe za sebe. Oni moraju da se bore." Al Jazeera dokumentarac pod nazivom "Going Against the Grain" (u prevodu: "Rad suprotnog od onoga što je uobičajeno") koji govori o ovom novinaru strogo preporučujem za pogledati ovdje.

Židovska organizacija za promociju mira po imenu Neturei Karta - Ortodoksni Židovi čiji protesti (kao  ovdje, ovdje, i ovdje) i edukativni skupovi (kao ovdje, ovdje, i ovdje) u velikim gradovima širom svijeta su potpuno ignorirani i nikada nisu izvještavani u medijima.

Svi ovi takozvani heretici (jeretici) i izdajnici svoje vrste govore istinu koja se ne uklapa u opšteprihvaćene norme društava iz kojih potiču, i prirodno je da su kao takvi od njih odbačeni i ignorisani.

I šta sam to naučio od ovih prigušenih, omraženih, i ignoriranih glasova? Jedna stvar koju sam naučio jeste da ono što ljudi obično argumentiraju kada raspravljaju o izraelsko-palestinskom konfliktu je oko toga koja od dviju strana je više zla, ravnajući se prema vijestima o njihovim zločinačkim aktivnostima iz bliske prošlosti. I sam sam se nalazio upleten u ovoj igri ukazivanja krivice nasuprot i pro-izraelske i pro-palestinske opozicije, svaki put kada sam pričao o tome. Međutim, brojanje poena u vezi toga koja strana je u datom vremenu učinila više zla je kao da pričamo o simptomima bolesti radije nego o njenom uzroku.  To milo za drago vraćanje jedni drugima između Izraelaca i Palestinaca samo produbljuje sukob i ne čini ništa u korist njegovog rješavanja, kao što to ne čine ni ovakve površne međusobno optužujuće rasprave.

Osnovni uzrok izraelsko-palestinskog sukoba, a kao što na to upućuju mnogi izraelski insajderi i za što vode kampanje da se okonča, je "vojna okupacija."   Svi gore pomenuti Izraelski zviždači se slažu da je minimum rješenje da Izrael jednostrano okonča vojnu okupaciju Gaze i na Zapadne obale. To znači prestanak opsade Gaze, prestanak izgradnje jevrejskih naselja u Zapadnoj obali, dopuštanje Palestincima da odluče o svojoj sopstvenoj sudbini, i iskren zajednički rad Izraelaca i Palestinaca na traženju političkog rješenja u uspostavljanju trajnog mira kroz soluciju sa jednom ili dvije države.

Ali šta učiniti sa zlom po imenu Hamas? Zar neće Hamasovi fanatici tada izići slobodno i uništiti Izrael kao što i obećavaju? Djelovanjem Izraela jednostrano i vraćanjem Palestincima njihovo dostojanstvo i pružanjem prilike da odlučuju o svojoj budućnosti, Hamas će izgubiti svoju svrhu postojanja i ubrzo će postati marginalizovan od strane poštenih i miroljubivih Palestinaca, prvo do tačke sitne bande, a onda na kraju i do potpunog nestanka.

Takođe treba da shvatimo da je Izraelovo održavanje Gaze kao koncentracionog logora kao i širenje jevrejskih naselja na Zapadnoj obali - oduzimanjem palestinske zemlje i presjecanjem i razdvajanjem njihovih zajednica visokim zidovima i putevima kojima mogu da putuju samo Izraelci, koristi samo Hamasu pošto je, da ponovimo, vojna okupacija od strane Izraela jedini razlog za postojanje Hamasa. Hamas cvjeta na Izraelovom ugnjetavanju Palestinaca, omogućavajući mu da barata većom političkom moći i da tlači i lakše radikalizuje nevine ljude koji žive u Gazi i u Zapadnoj obali.

Podjednako je važno da se razumije da ovaj aranžman takođe koristi militarističkoj izraelskoj vladi i izraelovom vojno-industrijskom kompleksu, tako što su izraelski političari u stanju vječitog rata u mogućnosti da raspolažu sa što više političke moći, da manipulišu propagandnom mašinerijom kako bi pošteni i marljivi građani Izraela podržali vlast, i da nastavljaju da prave nove narudžbine oružja i nagrađuju ugovorima svoje jatake u vojnim kompanijama. Stoga ne treba čuditi činjenica da je izraelska vlada bila instrumentalna u financranju uspostavljanja Hamasa.  Hamas na jednoj strani i Izraelova militaristička vlast i vojno-industrijski kompleks na drugoj strani, je kao brak sklopljen u raju.  Slabljenje ili tjeranje na koljena jedne od the dvije strane drugoj strani takođe donosi gubitak moći i uticaja.

Dakle, da bi zaista došlo do razrješavanja okupacije i bio uspostavljen trajan mir u Palestini, prvo mora doći do promjene stava u izraelskoj vladi. Jedini način da dođe do te promjene je stvaranjem kako unutrašnjeg tako i spoljašnjeg pritiska na izraelski režim. Unutrašnji pritisak na izraelsku vladu mora doći od izraelske javnosti i uglednih Izraelaca iz svih sfera života. Da bi se uspješno njegovao i rastao ovaj pritisak, potrebni su kontinuirani i neumoljivi napori aktivista, kao što su to gore pomenuti ljudi, da nastave sa edukacijom javnosti i obezbijede vođstvo u organizovanju i pružanju pritiska na izraelsku vlast.

Takva značajna unutrašnja mirna akcija od strane izraelskog pučanstva bi takođe uveliko doprinijela u skretanju pažnje na izraelsko-palestinsko pitanje u svijetu i rezultiralo bi sve većim pritiskom na međunarodnu zajednicu, posebice na vitalne saveznike vlade Izraela, da povuku financijsku i političku podršku i moralno osude militaristički režim u Izraelu, primoravajući ga na preispitavanje svoje cionističke politike prema Palestincima.

U dugoročnom pogledu, moja želja je vidjeti da rješenje sukoba u Palestini na kraju ode i korak dalje, gdje bi izraelska i palestinska vlada sa vremenom ispravile nepravde iz prošlosti. Suprotno tome što često možemo čuti da Izraelci i Palestinci ne mogu da žive zajedno u jednoj zemlji, neopozivi istorijski dokazi govore drugačije. Palestinci i Izraelci su vijekovima živili jedni pored drugih, i to sve može da se desi ponovo. Iz tog razloga ja sam pobornik gledišta za koje se zalaže Generalov Sin Miko Peled, a koje glasi da je jedino fer da Palestincima treba ispuniti pravo na povratak u svoju cijelu domovinu. Vremenom, nakon okončanja okupacije i omogućavajući dvijema narodima da slobodno komuniciraju, da uče jedni od drugih, trguju, i ponovo steknu poštovanje i povjerenje jedni prema drugima, treba doći i vrijeme kada će Palestinci i Jevreji kao i nekad prije opet početi da se slobodno kreću i naseljavaju širom Palestine gde god pozele.

Njihova međusobna borba nije jedinstvena u svijetu. Istorija čovječanstva je puna primjera sa suštinski istim problemom. Problemom pomiješanih ljudi koji žive na nekom geografskom komadu ove planete, sa raznim ali jedva raspoznatljivim razlikama, naroda koji su u prošlosti u želji za dominacijom vodili nebrojene ratove prolijevali rijeke krvi, porobljavali, i protjerivali slabije od sebe.  U ovom 21. vijeku, čovječanstvo sebi duguje obavezu da nauči iz grešaka iz prošlosti i da počne rješavati međuljudske razlike isključivo mirnim putem.  Jedini način da dorastemo za takve podvige je evolucijom u poštivanju i vrjednovanju individualnog ljudskog života sve do mjere kada ćemo instinktivno djelovati protiv svih onih koji požele kolektivno da donose odluke u ime pojedinca.

Reprintano sa bloga Libertarijanac u samoegzilu