Milton Friedman o problemu previše milionera

Milton Friedman nadmudruje damu koja misli da u Americi ima previše milionera. Isti argument se i danas izbacuje od strane raznih Okupirajmo ovo ili ono pokreta, koji su ništa drugo osim ljutih skupina ljudi zavidnih na uspjehe drugih. Isječak iz TV šoua Donahue, 1979.

Izvor: Lew Waters YouTube kanal.

Transkript:

Pitanje dame iz publike:

Zašto imamo toliko mnogo milionera u Sjedinjenim Američkim Državama, a i dalje imamo toliko siromašnih ljudi koji pokušavaju da se podignu iz bijede? Zašto imamo nedostatak novca, gdje svi ovi veliki ljudi koji nesu u stanju da se pristojno izdržavaju i dobiti pristojan posao, kada imaju svi ovi ljudi na vrhu koji zarađuju obilje i obilje novca? Njima taj novac ne treba. Oni mogu da jedu samo određene količine.

Milton Friedman:

A šta mislite da oni rade? Ako oni taj novac ne jedu i ne koriste, šta mislite da oni čine sa njime?

Odgovor dame iz publike:
Oni ga gomilaju.

Milton Friedman:

Šta mislite pod tim da ga gomilaju? Hoćete reći da oni novac stavljaju pod jastuk?

Odgovor dame iz publike:

Tako je. Ne. Oni ga stalno investiraju.

Milton Friedman:

Investiraju ga, a zašto?

Odgovor dame iz publike:

Tako je. Da.

Milton Friedman:

U šta su investirani?

Odgovor dame iz publike:

Pa, u naftu i sve ostalo. Hoću reći, gdje svi ovi drugi ljudi …

Milton Friedman:

U šta su investirani? I nemojte skretati s teme. U šta su investirani?

Odgovor dame iz publike:

Pa, oni investiraju i mnogo različitih stvari koje mali ljudi trebaju.

Milton Friedman:

Pa, da li oni investiraju u fabrike?

Odgovor dame iz publike:

Da.

Milton Friedman:

Da li nešto od tog novca završava u nabavci mašina?

Odgovor dame iz publike:

Da.

Milton Friedman:

Da li te fabrike i mašine obezbijeđuju obične radne ljude sa radnim mjestima ili ne? Šta mislite kakva bi produktivnost u ovoj zemlji bila i koliki bi iznos plata bio da je ukupan iznos kapitala u ovoj zemlji danas ono što je bio prije sto godina? Šta mislite odakle dolazi unapređenje produktivnosti, osim ulaganja od strane ljudi iz njihove štednje?

Ali dopustite mi da se osvrnem na Vaše osnovno pitanje. Na prvom mjestu, Nirvana nije za ovaj svijet. Raj ne postoji. Naravno da imamo mnogo ljudi koji su siromašni. Ali, ako stvar pogledate tokom vremena, ako steknete osjećaj proporcije, dobrobit običnih ljudi je glavna stvar koja je poboljšana ekonomskim napretkom i ekonomskim rastom i razvojem. Većina preostalih težih slučajeva siromaštva danas su, još jednom, rezultat neuspjeha države. Zašto imamo stopu nezaposlenosti kod crnačkih tinejdžera od 30 do 40 posto? Zbog dva neuspjeha države. Pod jedan, neuspjeh da se obezbijedi pristojno školovanje, a što je državna odgovornost. Ono to jeste. Bez obzira da li bi trebalo da bude ili ne, ono to jeste. I drugo, zbog minimalne nadnice. Koja sprečava tu djecu koja nisu imala pristojno školovanje od dobijanja poslova sa niskim platama, na kojima mogu steći vještine na poslu kojе bi im omogućilе da se uzdignu na veće plate. Ako pogledate u izvore siromaštva, vidjećete da većina njih potiču iz onoga što ja smatram pogrešnom državnom politikom.  

Preveo Jadranko Brkić