Razgovor sa Davidom Friedmanom, 3. dio: Ograničenja NAP principa neagresije i zaštita nezaštićenih

Razgovor sa doktorom Davidom Friedmanom o nekim od rješenja njegove verzije anarho-kapitalizma, o potencijalnim problemima anarho-kapitalizma, kao i mogućim načinima ostvarenja slobodnog društva.  Treći dio: Ograničenja NAP principa neagresije i zaštita nezaštićenih.

Intervjuisao Jadranko Brkic.  Hong Kong, 21. maj, 2014.

(video na dnu transkripta)

Transkript:

Freedom and Prosperity TV:

Princip neagresije (NAP) je najvažniji za sve anarho-kapitaliste, bilo da se radi o pobornicima prirodnog prava ili konsekvencijalistima ...

David Friedman:

Ne znam. Mislim da je skoro svaki jasno i čvrsto ustvrđeni princip teško braniti. Nije jasno kako braniti agresivnost. Uostalom, ako ja zagazim na vašu imovinu sa gigavatskim laserskim svjetlom, ja sam jasno agresor protiv vas. Možda vas pržim. Ali šta ako ja to činim paljenjem baterijske lampe? U principu, kako ćemo povući liniju između nivoa ometanja vas ili vaše imovine što bi se računalo kao agresija a što ne, s obzirom da je to zaista kontinuirani opseg, tako da biste mogli da kažete da ako bih ja mogao vidjeti svjetlost u vašoj kući s mog prozora, da to dokazuje da su fotoni koji ste vi kreirali prešli na moje imanje, tako da ste vi agresor. I niko to ne gleda na taj način. Ali mislim da to sugeriše zašto princip neagresije zvuči bolje kao retorika nego kao ozbiljna filozofija.

Freedom and Prosperity TV:

Htjeo sam dodati na moje pitanje da princip neagresije ne drži vodu u svakoj situaciji, kao na primjer u situaciji života i smrti. Da li to vidite kao možda značajan problem u anarho-kapitalističkoj teoriji?

David Friedman:

Pa, ali pošto to nije moja, moja politička teorija ne drži da je (NAP) centralni. Ali ja bih rekao da mislim da to nije primjer života i smrti ono što je tu upitno. Barem za mene. Pretpostavimo da kažete šta ako sam mogao spasiti svoj život ubistvom troje drugih ljudi? Pretpostavimo da mi je potrebno presađivanje organa, na primjer. Mislim da bi mnogi ljudi u takvom slučaju razumno rekli da bi to vjerovatno uradili. Ali bi bilo pogrešno da se to uradi.

Freedom and Prosperity TV:

Ali nije li to na neki način primjer situacije života i smrti?

David Friedman:

To jeste situacija života i smrti. Poenta je da je situacija života i smrti ona u kojoj je cijena toliko visoka da ćete učiniti nešto što mislite da je pogrešno. Ali mislim da je teži problem onakav slučaj gdje biste uradili nešto što krši prava a ne mislite da je to pogrešno. Primjer koji sam čini mi se dao u mojoj knjizi je: zamislite da će asteroid pogoditi Zemlju. I po nekom bizarnom skupu okolnosti, vi možete da ga zaustavite. Ali samo kradući novčić od pet centi od nekoga ko je njegov zakoniti vlasnik. Ili (ukrasti) uređaj koji će nekako zaustaviti asteroid. To je ekstreman slučaj. Imam i druge primjere, ali zamislite situaciju u kojoj će veoma malo kršenje prava spriječiti veoma veliku cijenu u ljudskom blagostanju. Drugi primjer sam koristio je: zamislite situaciju gdje lud čovjek puca pištoljem u masu ljudi, a jedini način da ga se zaustavi je da se zgrabi pištolj koji pripada nekom drugom i da ga se ubije. A vi znate da vam čovjek kome pištolj pripada ne bi dao dozvolu za to. Tako da vi kršite njegovo pravo tako što koristite njegov pištolj. Ali ako to ne uradite, lud čovjek će ubiti gomilu ljudi. Većina nas bismo uzeli pištolj. Tako da mislim da su to slučajevi ... Teški slučajevi za princip neagresije su oni gdje postoji kompromis između veoma malog kršenja prava i veoma velikog dobitka u drugim stvarima do kojih je ljudima stalo, kao što je spašavanje ljudskih života. To je jedan od razloga zašto ja ne pokušavam da zasnivam svoje argumente na principu neagresije. I ja bih rekao u smislu mog morala da je kršenje prava loša stvar, ali to nije jedina loša stvar, tako da nisam spreman da prekršim vaša prava da bi ostvario umjerenu korist za druge ljude, ali ako malo kršenje vaših prava daje veoma veliku korist u drugim terminima, vjerovatno bih bio voljan da to uradim.

Freedom and Prosperity TV:

Pređimo na jedan moj mali problem sa anarhijom. Želim da vidim da li možete da me ubijedite da u potpunosti pređem na Vašu stranu. Kako će anarho-kapitalističko društvo štiti život, slobodu i imovinu onih koji nisu u stanju priuštiti ili su jednostavno lezihljebovići - odbijajući da plate za zaštitu na slobodnom tržištu?

David Friedman:

Ali ja bih rekao da ljudi koji jednostavno odbijaju da plate neće biti veoma dobro zaštićeni, baš kao što ni ljudi koji odbijaju da plate za hranu ne jedu. Mislim da u razumno atraktivnom društvu, ljudi koji ne plaćaju jer uopšte nemaju novca, ako zamislite nekoga ko ima, znate, neki veoma teški fizički hendikep, tako da on ne može ništa da zaradi, on će vjerovatno primati milostinju od ljudi koji žele da mu pomognu. Ali, očekujem da ako ne zaposlite agenciju za zaštitu prava i uđete u spor sa nekim, njegova agencija će vjerovatno pokušati da vam ponudi suđenje na osnovu toga što oni žele da održe svoju reputaciju kao ugledni ljudi koji ne zlostavljaju druge ljude. Ali oni to ne moraju učiniti, jer vi nemate način korišćenja sile u svoju odbranu. Ali to je razlog zašto će razumni ljudi u stvari kupiti zaštitu, baš kao što razumni ljudi kupuju hranu i kupuju stanove. Uostalom, to nije kao da država pruža zaštitu besplatno. Tipično u SAD, a ja sumnjam da je tako i u mnogim drugim mjestima, mnogi siromašni ljudi žive u mjestima gde su visoke stope kriminala, u mjestima gde država loše obavlja posao njihove zaštite. Pored toga, većina ljudi, čak i siromašni ljudi, u državnim sistemima plaćaju porez. Oni možda plaćaju porez na promet, možda plaćaju ili ne plaćaju porez na dobit, zavisno od njihovih prihoda, oni možda implicitno plaćaju poreze, i neke od stvari koje kupuju su skuplje jer se njihovi prodavci oporezuju na te stvari, i tako dalje. Dakle, ako pogledate budžete postojećih država, iznos potrošen na zaštitu prava je veoma mali. Tu ne ubrajam nacionalnu odbranu, to je drugačiji problem. Govorimo o sprječavanju običnog kriminala. Kada sam napisao 'Mašineriju slobode', mislim da sam istražio cifre ukupnih troškova na policiju, sudove, i zatvore. Mislim da je to bilo nešto kao $100 dolara po glavi stanovnika godišnje. Ne sjećam se, ali bio je to nekako mali broj. Većina onoga za što država prikuplja poreze su druge i skuplje stvari. Dakle, skoro svi ljudi koji u anarho-kapitalističkom društvu plaćaju samo za zaštitu, bi plaćali mnogo manje nego što sada plaćaju u porezima.

Freedom and Prosperity TV:

Uredu, ali moje pitanje se specifično odnosi na tih nekoliko slučajeva, i slažem se da...

David Friedman:

Koji slučajevi? Osoba koja nemože priuštiti ili osoba koja ne želi platiti?

Freedom and Prosperity TV:

Oba slučaja, zbog bilo kog razloga.

David Friedman:

Ali onda bih ja rekao, problem je šta to znači reći da imate pravo da ne budete ubijeni? I ja mislim da bi to moglo da znači jednu od dvije različite tvrdnje. Jedna od njih je da se kaže ako vas neko ubije on postupa krivo. Druga je da se kaže da ako vas drugi ljudi ne zaštite od ubistva oni postupaju krivo. I ja bih rekao da ja vjerujem samo u prvu tvrdnju - da ako vas neko ubije, on postupa krivo. Da je prikladno za vas ili za nekog drugog da pucate u nega da ga zaustavite vašeg ubistva. Ali ja ne mislim da ako neko ne ponudi da vas zaštiti od ubistva da on djeluje krivo. Ne mislim da vi imate pravo prići nekome i kazati: ako me ne budeš branio, ja ću te ubiti. To je u izvjesnom smislu logika koja kaže da imate pravo da ne budete ubijeni, u drugom smislu. Tako da bih rekao da ako u anarho-kapitalističkom društvu ne želite da platite za hranu, možda ćete gladovati do smrti. I ako ne želite da platite za zaštitu vaših prava, možda nećete imati vaša prava zaštićena.