Razgovor sa Davidom Friedmanom, 1. dio: Haos, anarhija, kapitalizam, i anarho-kapitalizam

Razgovor sa doktorom Davidom Friedmanom o nekim od rješenja njegove verzije anarho-kapitalizma, o potencijalnim problemima anarho-kapitalizma, kao i mogućim načinima ostvarenja slobodnog društva.  Prvi dio: Haos, anarhija, kapitalizam, i anarho-kapitalizam.

Intervjuisao Jadranko Brkic.  Hong Kong, 21 maj, 2014.

(video na dnu transkripta)

Transkript:

Sloboda i Prosperitet TV:

Dr Friedman, Hvala vam na što ste nas primili.

David Friedman:

Hvala i vama što ste me pozvali.

Sloboda i Prosperitet TV:

Većina ljudi kada čuju riječ anarhija oni je povezuju sa haosom. Većina ljudi u socijalističkim zemljama i bivšim socijalističkim zemljama kao što su zemlje bivše Jugoslavije i bivšeg Sovjetskog Saveza, oni takođe povezuju i riječ kapitalizam sa haosom ...

David Friedman:

Da li bi to važilo i za ljude u bivšim socijalističkim zemljama koji su posjetili Zapad? Moj utisak ... Bio sam posebno iznenađen čitajući o kineskom iskustvu, gdje očigledno poslije Maove smrti, razne vodeće kineske ličnosti konačno imale priliku da posjete Zapad, i bili su zapanjeni otkrićem koliko atraktivniji je zapadni sistem bio od njihovog sistema. Postoji citat od jednog lica koje mislim da je u to vrijeme bio premijer Kine; kada je posjetio Englesku i otkrio da je plata od kolektora smeća u Engleskoj bila četiri puta veća od njegove plate kao premijera Kine, i njegov komentar je bio da bi Engleska bila savršeno komunističko društvo još samo kada bi imala Komunističku partiju na vlasti. Moj utisak, barem iz iskustva Kine, je da jedna od stvari koje su doprinijele promjenama u Kini bio je kada su mnogi ljudi otkrili da je kineska ekonomija u stvari mnogo gora nego što je na kapitalističkom Zapadu. Samo tako što su posjetili i vidjeli da su ljudi i radnici u kapitalističkom Zapadu živili mnogo bolje nego ljudi u Kini. Prodavnice su im bile pune robe, mogli su kupovati namirnice i hranu i sve ostalo. I ja bih pomislio da i ljudi iz sovjetskih satelitskih zemalja, koji su zapravo posjetili Zapad, su impresionirani istom stvari, da su stvari bile bolje. Ljudi koji nikada nisu bili van tih zemalja možda i vjeruju zvanične vladine stavove, prema kojima je kapitalizam haotičan.

I naravno postoji određen smisao u kojem to i jeste haotično. A to znači da je to decentralizovan radije nego centralizovan sistem. Jedna od priča mog oca iz posjete Kini, nazad vjerovatno poslije Maove smrti, ali prije nego što su se stvari mnofo promijenile, razgovarao je sa nekim u Ministarstvu snabdijevanja materijala, čiji posao je bio da firme u Kini budu snabdjevene neophodnim materijalnim potrepštinama. I on je želio da zna, u slučaju ako bi on posjetio Ameriku, ko je imao isti posao u Americi, tako da bi on mogao da razgovara sa njim. I naravno odgovor je bio niko ne obavlja taj posao. Da u Americi firme dobivaju svoje informacije, ali ih dobivaju putem cijena u tržišnom sistemu. Dakle, pravi odgovor je ili svi ili niko, u smislu da je to decentralizovan sistem. Dakle, to je haotično u smislu da ne možete da nacrtate sliku, kao na primjer: A daje naređenje za B i C, koji daju naređenja za D, E, F i G, i stvari se tako dešavaju. Već je decentralizovano, a u tom smislu planirani sistem funkcioniše vrlo loše u velikim razmjerama. Da centralizovana kontrola funkcioniše za veoma male grupe, za fudbalski tim ili malu firmu.

Ali što je veća populacija utoliko je teže njom upravljati iz centra, jer informacije koje su neophodne da znate šta treba da radite su rasute. Vi znate vaše sposobnosti, neko drugi zna svoje sposobnosti, treća osoba zna koju robu želi, a neko četvrti zna detalje o lokalnoj situaciji, i tako dalje. A ako pokušate da usmjerite sve te informacije kroz uski kanal sa nekim na vrhu ko donosi odluke, tada gubite većinu toga. A onda usko usmjeravate niz naređenja tako da ljudi rade stvari ne zato što žele da ih urade već zato što im je neko rekao da ih urade. Time oni imaju podsticaj da pokušaju da iskoriste sistem usvoju korist. To me podsjeća na navodnu šalu iz Sovjetskog Saveza, da je to savršeno fer sistem. "Oni se pretvaraju da nas plaćaju i mi se pretvaramo da radimo." Dok ako biste sami donosili odluke za sebe, ako uzgajate hranu koju ćete jesti, ili ako uzgajate hranu koju ćete prodavati i onda koristiti taj novac da kupite stvari, vi u tom slučaju imate podsticaj da zaista radite, jer ako ne radite tada zaista nećete uzgojiti vaše usjeve. Dakle u tom smislu, čini mi se da je decentralizovani sistem mnogo više uredan nego centralizovani sistem. Ali to je teže razumjeti i zbog toga izgleda manje organizovan. Takorekući, vi ne možete da nacrtate jednostavnu strukturnu sliku toga.

Freedom and Prosperity TV:

Vi ste zagovornik anarho-kapitalizma. Kako je to da anarhija i kapitalizam zajedno ne čine haos?

David Friedman:

Iz istog razloga kao što ni kapitalizam nije. Jer decentralizovani sistem u kojem pojedinci sarađuju, oni koordiniraju svoje aktivnosti putem dobrovoljnog udruživanja, a ne putem vlasti, to proizvodi generalno sasvim uredne rezultate. Mi to vidimo u mnogo različitih konteksta. Ne postoji niko zadužen za osiguravanje da ima dovoljno lubenica u prodavnicama u Americi. Ali, ako ih i nema, cijena lubenice ide gore, a kada cijena lubenice jednom ode gore, tada se isplati za prodavnice da pribave više lubenica jer oni zarađuju novac čineći to. Isto tako se isplati poljoprivrednicima da naredne godine uzgajaju više lubenica, jer su profitabilan usjev. Dakle, imate decentralizovani sistem signalizacije u kojem cijene prenose informacije o tome šta ljudi žele i šta oni mogu da urade.

A ideja anarho-kapitalizma je da se ta logika prenese na sve korisne stvari koje obavljaju vlade njihovom zamjenom privatnim alternativama. Dakle, ne bismo samo imali decentralizovane i dobrovoljne mehanizme za proizvodnju namirnica, već i za zaštitu naših prava. Zaštita od kriminalaca, rješavanje sporova sa drugim ljudima, i druge korisne stvari koje vlade obavljaju. Postoje mnoge stvari koje vlade obavljaju i koje ljudi uzimaju zdravo za gotovo, a koje bi se mogle eliminisati bez dolaska anarhije. Ako razmislite o spektru stvari koje vlade rade u modernom društvu, postoje neke stvari koje neke vlade rade a neke ne. Na primjer, pa, medicinska njega - nisam siguran da li postoji ijedno društvo u kojem država nije u velikoj mjeri uključena u to. Za SAD se tvrdi da ima privatni sistem, ali oko polovine svih troškova su od njenih vlada. Visoko obrazovanje u SAD, univerziteti i koledži su ponekad vođeni od strane države, a ponekad i potpuno privatno. Predškolsko i osnovno obrazovanje u SAD uglavnom vode državne i lokalne vlasti, ali neke su privatne škole. Postoje neke zemlje gdje svi univerziteti pripadaju državi, ili gdje sve škole pripadaju državi. Mogli biste savršeno lako imati kapitalističku zemlju u kojoj je obrazovanje u potpunosti privatno. To je na primjer bila situacija u Engleskoj do oko 1830. Tu bi još uvijek postojala vlada, tako da to ne bi stvarno bila anarhija. Slično tome, ne postoji poseban razlog zašto novac treba da bude proizveden od strane vlada. Postoji mnogo istorijskih primjera privatnog novca. Kada je Adam Smith napisao "Bogatstvo nacija' Škotski novac se tada sastojao od privatnih novčanica izdatih od strane privatnih banaka.

Dakle, moglo bi se ići prilično daleko u pravcu zamjene države sa kapitalističkim institucijama, a ipak i dalje imati vladu. Trenutak u kojem to postaje anarhija, mislim, jeste tačka u kojoj ćete pokušati da zamijenite svu vlast sa privatnim institucijama. Nemamo dobar primjer toga ni u jednom savremenom društvu. Međutim, postojao je priličan broj ranijih društava gdje niste imali vladu, i ipak često većinom vremena ljudi nisu ginuli, bili pljačkani, ili šta god. Dakle, u osnovi, ono što bih ja smatrao umerenim slobodarskim prijedlogom, bi podrazumijevalo neuplitanje države u svemu osim policije, sudova, i nacionalne odbrane, koji su tradicionalno smatrani kao osnovne funkcije države. I zatim je meni zanimljivo pitanje da li se tomože odnijeti još jedan korak dalje i zamijeniti državu i u tim stvarima. To je teži problem, ali ja ne mislim da je neizvodivo.