Socijalizam ne funkcioniše

“Kako je to sloboda nemati svoj dnevni kruh, ne biti u mogućnosti pohađati dobru školu, nemati mogućnosti razvijati se kao mlad čovjek, ili čak kao odrasla osoba koja želi da radi, ali nije pružena nikakvu mogućnost?” . . . “Ako želite te mogućnosti, ako želite pristojne škole, ako želite rast u životnom standardu, hoćete li ići u Sjevernu Koreju ili u Južnu Koreju? Da li biste se oslonili na socijalizam da Vam to obezbijedi, ili biste razmotrili slobodno tržište?” Daniel Hannan debatira u podršku teze da socijalizam ne funkcioniše. Oxford Union Society, Novembar, 2013. Izvor: OxfordUnion YouTube kanal.

(video na dnu transkripta)

Transkript:

Gospodine Predsjedniče, dame i gospodo, ko je ovo rekao: “Ja sam socijalista. I to veoma drugačiji socijalista od vašeg bogatog prijatelja Grofa Reventlow-a.” Bilo je to 1930. godine, a govornik je bio sve popularniji njemački političar po imenu Adolf Hitler.

Godine 1930, tvrdnja da je fašizam nastao iz socijalizma je široko prihvaćena sa svih strana. To je zabilježena istorijska činjenica. Fašisti su marširali pod crvenim zastavama na majski dan. Njihovi lideri su vjerovali u visoke tarife. U radničku kontrolu fabrika. ... Samo trenutak ... U zajedničku proizvodnju, distribuciju, i razmjenu, kao što smo upravo rekli ... Izvolite!

Da li se govrnik slaže sa tim da su prvi logoraši u koncentracionim logorima u nacističkoj Njemačkoj bili komunisti i socijalisti?

Da. I postojao je razlog zašto. Apsolutno je tačno da su socijalisti Nacinalnih i Lenjinističkih varijanti bili ljutiti protivnici. Oni su lovili u istom lovištu. Oni su se natjecali za istu vrstu glasača. Jedna vrsta glasača za koju nijedan socijalistički brend nije imao vremana bio je klasični liberal. Bio je to ono što su oni nazivali dekadentnim anglo-saksonskim buržoazijskim kapitalistima. Zašto? Zato jer njihova ideologija bila ta koja je uzdizala prinudu prije slobode.

Zašto sam počeo sa ovim Goodwin-ovim zakonom, ovim visoko rizičnim otvaranjem? Dva razloga. Prije svega, kao ispravka. Kao ispravka samopravednosti o kojoj smo već počeli da slušamo, gdje ljudi koji tvrde da su socijalisti onda počnu da sebi pridaju kredit za sve, od proširenja glasačkog prava do proširenja univerzalnog obrazovanja. Ali moja stvarna poenta je ova: socijalizam egzistira na prinudi. Njegova karakterna etika nije jednakost, već prinuda. Socijalizam i kapitalizam su matrice, to su ekonomski sistemi u okviru kojih ljudi mogu biti darežljivi ili pohlepni. Oni mogu biti sebični ili altruistični. Ljudska priroda se dešava, bilo da potiče iz naših gena ili od našeg stvoritelja. Ona nije nešto što je stvoreno od strane ekonomskog sistema. Ali ono što je jedinstveno za socijalizam je spremnost države da primjeni silu prinude.

Evoluirali smo veliki vokabular za opisivanje ovoga. Govorili smo o stvarima kao što je traženje od ljudi da plate malo više poreza. Razmotrimo šta se dešava ako se odluče da to ne učine. Iza svega tog ljubaznog zvučanja, traženja od njih da plate svoj dio doprinosa, stoji opasnost zatvora. Naravno, postoje neke prilike u kojima svako društvo treba da se oslanja na prinudnu silu. Na zatvorske kazne. Postoje neki porezi koji su neophodni u svakom sistemu. Svi mi to prihvatamo. Ali upotreba prisile i u krajnosti upotreba smrtonosne sile od strane države je njena najmoćnija i najstrašnija snaga. Mi trebamo da prevagnemo ravnotežu koliko god možemo na stranu slobode. Prije upotrebe sile, vlast treba da se koristi kao bračni molitvenik, sa strahopoštovanjem, diskretno, savjetno, trezveno.

Ideja da, kao što smo upravo čuli od Katy, da mi sa ove strane podržavamo barbarski sistem, ako pod tim barbarskim sistemom mislite na želju za materijalnim poboljšanjem, to je funamentalno u ljudskoj u prirodi pod svim sistemima. Imali ste to pod komunističkim režimima, imali ste to pod feudalnim režimima, ali ono što je jedinstveno u kapitalizmu je da je u njemu ta ambicija upregnuta ka društveno korisnom cilju. Pod svakim drugim sistemom osmišljenim ljudskom inteligencijom, grupa ljudi sjedila je na vrhu i način da se postane bogatim bio je podređivanjem onima na vlasti. Bez obzira da li su oni bili kraljevi, ili episkopi, ili komesari. Mi, jedinstveno u ovoj zemlji, smo to onda izvezli. Stvorili smo sistem gdje ste zadovoljavali svoje ambicije služeći vaše sugrađane, u skladu sa zakonom. Usmjeravali smo tu želju za samounapređenjem na društveno produktivan način. I to je razlog zašto su socijalističke zemlje ne samo manje bogate od onih kapitalističkih, već su i manje slobodne. To je kategorična razlika između Istočne Nemačke i Zapadne Nemačke. Između Severne Koreje i Južne Koreje. Ne samo da socijalizam ne funkcioniše u smislu uspjevanja da pruži materijalni napredak, socijalizam ne funkcioniše ni po tome što uklanja ljudsko dostojanstvo, građanska prava, i iznad svega našu slobodu da biramo kao slobodne individue.

Da gospodine?

Kako je to sloboda nemati svoj dnevni kruh, ne biti u mogućnosti pohađati dobru školu, nemati mogućnosti razvijati se kao mlad čovjek, ili čak kao odrasla osoba koja želi da radi ali nije pružena nikakvu mogućnost?

Naravno. Ostavimo postrani to da li Vi mislite na pozitivnu ili negativnu slobodu. Ako želite te mogućnosti, ako želite pristojne škole, ako želite rast životnog standarda, biste li išli u Sjevernu Koreju ili u Južnu Koreju? Da li biste se oslonili na socijalizam da Vam to obezbijedi, ili biste razmotrili slobodno tržište?

Evo jedna zanimljiva stvar. Karl Marks, koji je naravno izmislio cijelu stvar, hajde da ne zanemarujemo tu činjenicu, Karl Marks je mislio da kako je vrijeme prolazilo stvari bi postajale sve liberalnije, tako da bi se ograničenja mogla ukloniti i da ljudima više ne bi trebalo govoriti šta da rade. I kao i svako drugo predviđanje koje je Karl Marks napravio, to je suprotno od istine. Da, nevjerovatno. Marksisti jedinstveno tvrde da je Marksizam naučna radije nego politička doktrina. Oni tvrde da su njihove istine empirijske. Da to nisu samo mišljenja. A ipak svaka prognoza koju je Marks napravio, da će u kapitalizmu biti sve više i više nezaposlenosti, da će postojati mala grupa oligarha i velika grupa proletera, svaka od tih prognoza se ispostavila suprotnom od istine.

Želim da riješim još jednu stvar. Ova ideja ...

Da li ste čitali Karla Marksa?

Da, naravno da jesam. Imao sam zadovoljstvo, kao i drugi ovdje prisutni ljudi, studirati na starom univerzitetu gdje je bilo obavezno čitati ove stvari.

Ovo će morati biti moje zadnje pitanje.

Izgleda da postoji dosta konfuzije na strani prijedloga o kojem sistemu mi zapravo govorimo. Prije svega, govorimo o socijalnoj demokratiji u Britaniji kao što je bilo 60tih i 70tih, i koji, ... odnosno 50tih, 60tih, i 70tih kroz koje sam živjela, i bilo je to najbolje vrijeme u mom životu, divan period ...

Nisam siguran je li to pitanje ili ...

U svakom slučaju, bio je to divan period ...

Hvala Vam.

Sada, mi ne

Ne, mi koristimo ... hvala Vam...

Vi tvrdite da nacionalni socijalizam i komunizam neki nazivaju socijalizam ...

Da, mi koristimo definiciju iz rječnika koju je ovdje izrekao moj kolega Tony Daniels, kada je objasnio šta socijalizam znači. A to je: kolektivno ili državno vlasništvo sredstava za proizvodnju, distribuciju, i razmjenu. Sad kad to znate, ako imate neslaganje sa autorima Oxford Engleskog Rječnika, to je u redu. Ali meni se to čini kao savršeno neutralna definicija za ovu debatu. A sada želim govoriti o ideji da

demokraciju da bi imali

Biće vremena nakon debate da kažete Vaše mišljenje.

Hvala Vam. Želim da se pozabavim ovom idejom jer ona prolazi kroz debatu. To da smo mi na ovoj strani nekako više materijalistički, pohlepniji, manje humani, da imamo manje saosjećanja i simpatije prema ljudima, od onih sa druge strane. Ako uporedite socijalističke i kapitalističke ekonomije vidjećete vrlo malo indikatora da je stvarno tako. Ali ako išta vrijedi slijedeće: ja sam konzervativan političar; ja provodim dosta svog vremena sa libertarijancima, konzervativcima, i pobornicima slobodnog tržišta svake vrste; ja mogu sa rukom na srcu da vam kažem, nikada nisam sreo nikoga ko vidi veće zadovoljstvo u zamašnom bankovnom računu nego slušajući Betovena. Ili igrajući se sa svojom djecom, ili šetajući u prirodi. Ali šta je to što nam omogućava da radimo te stvari? To je ekonomski napredak. Činjenica da imate mašinu za pranje suđa, i da ne morate da trošite sve svoje vrijeme na ručno pranje, znači da možete ići u tu šetnju u prirodi. Činjenica da ste kupili auto i ne morate da stojite u redovima na tramvajskoj stanici, znači da imate više vremena da slušate Betovenove simfonije. Činjenica da ne morate da provodite šest nedelja radeći samo da biste hranili svoju djecu, znači da možete da provedete vikend igrajući se sa njima. A odakle je taj ekonomski napredak došao? Od sistema koji je otključao inventivnost kreativnih ljudi, koji su iskoristili neograničeni potencijal ljudske inovacije, i to je podiglo našu vrstu na standard života koji je prije nekoliko generacija bio nezamisliv.

To se desilo za oko milijardu ljudi u svijetu. Za one od nas koji možemo sebi da priuštimo automobil, za one od nas koji možemo da priuštimo mašine za pranje sudova. Postoji 6 milijardi ljudi ... Žao mi je, nemam više vremena ... Postoji 6 milijardi ljudi koji ne mogu da priušte automobile i mašine za sudove, ali i oni će moći. Oni će moći, kako slobodna razmjena, specijalizacija, i komparativna prednost idu svojim tokom, podižući ljude na sve viši i viši životni standard. Osim ako odemo putem Kube ili Zimbabvea ili bilo koje druge socijalističke zemlje. Jer njihov socijalizam ne funkcioniše. Nemojte napraviti grešku sudeći socijalizam kao teoriju iz udžbenika, niti sudite kapitalizam po njegovim nužno nesavršenim ishodima. Poredite slično sa sličnim. U stvarnom svijetu, nađite mi funkcionalnu socijalističku zemlju koja je prosperirala više od alternative slobodnog tržišta.

Završit ću sa ovom mišlju: Katy je u svom govoru navela niz velikih junaka naše autohtone radikalne tradicije. A među njima su neki od najvećih heroja koji su živjeli i argumentovali na bilo kojem jeziku. Ona je navela Izjednačivače (Levellers). Tri od kojih su pali u Burford crkvi u činu hladnokrvnog ubistva koje je uznemirilo čak i morbidna osjećanja Engleske iz sredine 17. vijeka. Šta je to što su Izjednačivači, ti dalekovidi heroji koji su gledali naprijed ka univerzalnim glasačkim pravima, koji su se nadali nečemu što bismo mi danas prepoznali kao ustavnom slobodom i demokratijom pod vladavinom prava, šta je to u što su oni vjerovali? Šta je bila polazna tačka njihove ideologije? Šta je to za što je Richard Overton argumentirao u njegovoj 'Strelici protiv svih tirana'? Samovlasništvo! Počeo je rekavši: "Ja sam vlasnik mog uma, ja posjedujem svoje tijelo, i ako sam slobodan da trgujem proizvodima mog rada, onda bez intervencije Preletsa ili prinčeva, onda ću biti zadovoljen i srećan."

Ovi ljudi su bili proto-libertarijanci. Oni su bili radikali, u redu. Ali oni su shvatili da je sloboda bila povezana, kao što su konstantno govorili u samom papiru iz kojeg je Katy citirala da su sloboda i podstrijek, vlasništvo i sloboda, bili neraskidivo povezani.

Dozvolite mi da završim sa nekim riječima njihovog velikog savremenjaka, još jednog libertarijanskog heroja John Milton-a. Kapitalizam, ova stvar koja je podigla našu vrstu, razvijen u nekim od italijanskih sjevernih gradskih država, kojeg su zatim unaprijedili Holanđani, ali bilo je to u ovoj zemlji da je dostigao svoj puni procvat i odavde je izvezen. Obraćajući se Lordovima i Narodnjacima 1644 godine Milton je rekao: "Zapamtite koja je to nacija iz koje ste potekli. Nacija, ne spora i tupa, već brza i od probadajuće duhovitosti." Mi smo pokrenuli ovu cijelu stvar. I mi smo okončali ropstvo, mi smo izvezli imovinska prava, mi smo izvezli vladavinu prava, i to je sve zasnovano na podizanju pojedinca iznad države a ne obrnuto. Kada izađete kroz ova vrata večeras, glasajte za slobodu, i zapamtite koja je to nacija iz koje ste potekli.

 

Preveo: Jadranko Brkić