Ron Manners o knjizi Herojske Promašene Avanture i savjeti o postizanju uspjeha u životu i biznisu

“Kada traže posao oni sastave rezime, dokument koji pokazuje koliko su oni dobri. Sve te njihove biografije, svi ti dokumenti izgledaju slično. Oni dolaze iz obrazovnog sistema nalikujući jedni drugima kao jaje jajetu. Kada ste u potrazi za nekim kandidatom za veoma ključnu poziciju, vi ne želite nekoga ko je bez te iskre individualnosti. Vi ne želite nekoga ko je isti poput svih drugih. I upravo zato je važan taj mali događaj koji se desio u njihovom životu.”

Prvi dio (1 od 3) intervjua sa Ron Manners-om, predsjednikom konsultacijske grupe za rudarstvo Mannwest iz Australije, internacionalnim serijskim preduzetnikom, i Australijskom rudarskom legendom. Ron je takođe strastveni libertarijanac aktivista koji je dao mnoge doprinose libertarijanskom pokretu u Australiji i šire. 1975 godine, Ron je pomogao u osnivanju i radu prve libertarijanske partije u Australiji. 1997 godine on je osnovao libertarijansku organizaciju pod imenom Mannkal Economic Education Foundation (http://www.mannkal.org), čiji je on takođe predsjednik. Konačno, Ron Manners je autor nekoliko knjiga, jedna od kojih je "Heroic Misadventures" (Herojske Promašene Avanture) i koja naglašava njegove životne preduzetničke poduhvate širom svijeta i Australijsku ekonomsku klimu u posljednjih četrdeset godina.

Transkript:

Jadranko Brkic, (Sloboda i Prosperitet TV):

Ron, hvala Vam što ste nam se pridružili za ovaj intervju.

Ron Manners:

Zadovoljstvo mi je, Yad.

Jadranko Brkic:

Počnimo razgovor sa Vašom knjigom “Heroic Misadventures,” u njoj uglavnom pišete o Vašim biznis avanturama, međutim ta knjiga takođe pruža fascinantan uvid u četrdeset godina istorije Australije (1960-te kroz 1990-te). Kako je došlo do pisanja te knjige?

Ron Manners:

Započeta je samo kao knjiga o onome što ja nazivam mojim promašenim avanturama, a što je ono što sam naučio od nekih mojih poduhvata u biznisu. Neki su prošli veoma dobro, neki nisu. Ali dok sam tu knjigu pisao, pogotovo kada sam radio pri njenom zaključku, shvatio sam da sama knjiga govori više o Australiji u tih 40 godina. Ja jesam imao neke promašene avanture, neke stvari su uspjele a neke nisu, međutim i Australija je sama išla kroz niz ciklusa. Početkom sedamdesetih Australija je izrasla iz perioda ekstremnog bogatstva kada je bogatstva bilo u izobilju. Ali nakon toga smo sve upropastili. Imali smo oko 15 teških godina, i mogao sam da vidim da dok smo se kretali u eri 2008 godine, da smo još jednom ušli u eru sa velikom bogatstvom. Sve je to bilo previše dobro, i mogao sam da vidim da nismo ništa očuvali. Mi nismo štedili ništa za period stagnacije, i onda je došla globalna finansijska kriza i neočekivano uhvatila toliko mnnogo ljudi. Oni su bili izloženi, previše dugova. A sada smo tamo gdje smo bili u ranim sedamdesetim. Mi bi smo trebali da nastavimo plovnost, kroz mudre investicije, ali smo pali u ponor i sada imamo proces ponovne izgradnje, lične i nacionalne.

Jadranko Brkic:

U osnovi, (ekonomski) vratili ste se tamo gdje ste i počeli.

Ron Manners:

Naravno! Izvanredan ciklus, dva divna ciklusa, još u ranim sedamdesetim gde smo izlazili iz buma nikla i istraživanja nafte. Bilo je to veoma čvrsto zasnovano, ali ove robe - one su dogurale do kraja puta a mislite da će to vječno da traje, ali to nikada ne traje vječno. A isto je i sa ovim ciklusom. I mi imamo previše duga.

O tome kako je ta knjiga nastala, ona je doista četvrta u nizu knjiga. Počeo sam dokumentovanjem ere mog djeda, on je bio jedan od prvih rudarskih inženjera koji su došli do Zapadne Australije. Iza sebe je ostavio niz dnevnika i bilješki. Umro je 13 godina prije nego što sam se ja rodio, tako da ga nikad nisam sreo, ali on je u velikoj mjeri imao uticaj na mene. U želji da ga bolje upoznam, odlučio sam da pišem njegovu knjigu. Ta knjiga se zove "So I Headed West." I to me je zainteresiralo za porodičnu istoriju i aktivnosti tog vremena. To je bilo doba kada su rudari bili heroji. Došli su tamo i stvorili gradove, oni su stvorili unutrašnjost, oni su stvorili suštinu Australije od koje još uvijek živimo danas.

Zatim sam to nastavio sa dvije druge knjige: jedna je bila od ranog prospektora koji se zvao Balzano i o njegovim ranim avanturama, a treća je bila knjiga o - nazvao sam je "Never a Dull Moment", jer je ona pokrila razdoblje mojih roditelja. To je prošlo pravo kroz 1970. I sa njom sam stao 1970 godine, jer je bilo vrlo prikladno, jer su neki od glavnih mineralnih otkrića napravljeni u Australiji, a cijeli svijet je stigao na naš prag da traže ove minerale. I oni su donijeli mnoge istraživačke tehnike i mnogo znanja. To je bilo vrijeme da se završi ta knjiga, tako da se "Herojske Promašene Avanture" nastavljaju od te ranije knjige.

Bio sam na intervjuisan na australijskom nacionalnom radiju "ABC", gdje su me pitali kako sam se zainteresovao za istoriju pa sam govorio o suštini i temama ovoga, a spiker je rekao: "Ron, Vi ste imali takvu zanimljivu karijeru, trebate da pišete knjigu o tome." Tada sam pomislio da ću sa takvim ohrabrenja i pisati knjigu o tome.

Jadranko Brkic:

Odmah na početku knjige saznajemo da ste se dali u biznis u veoma ranom uzrastu, kao što su na primjer prodaja novina kada ste imali 10 godina, zatim izrada i prodaja rudimentarnih radio uređaja od germanijumskih cijevi, i rad u trgovini rudarske opreme kod vašeg oca. Koliki značaj pripisujete ovim ranim stvarnim radnim iskustvima u Vašem dolasku na pravi put ka eventualnom uspjehu u životu?

Ron Manners:

Mislim da je ono što mi radimo kao mladi ljudi, da izrazimo našu želju da budemo nezavisni... Želio sam da budem finansijski nezavisan od mojih roditelja. Želio sam da plaćam majci za njen rad oko kuće još kada sam imao 10 godina. To me je ponukalo da budem poker boy, a zatim sa novcem koji sam uštedio od tih ranih avantura sam kupio džuboks, i imao sam prvi džuboks u gradu gdje sam živio u to vrijeme. Mislim da je želja da se bude nezavisan, ono što formira vašu ličnost. Koliko dugo želite da živite na teretu svojih roditelja, ili u kojoj fazi želite da budu nezavisni i podržavate sami sebe. Dakle, to je bila jaka želja još moje desete godine.

Jadranko Brkic:

U toj perspektivi, koji savjet biste dali današnjim mladim ljudima koji tek počinju sa svojim karijerama i ulažu u svoju budućnost? Da li je dovoljno da samo upišu fakultet i steknu diplomu?

Ron Manners:

Ne. To je pitanje koje mi je često puta postavljeno. Mi smo poslali oko 640 mladih naučnika na konferencije i praksu širom svijeta, i oni često pitaju ovo pitanje: šta donosi bolji ishod? To je pitanje koje i ja često pitam. Sreo sam mnogo veoma uspješnih ljudi, i to je pitanje koje ja uvijek pitam njih: “koji događaj u vašem životu je učinio stvari drugačijima?” Znate, ovo je iznenađujuća stvar: njihov odgovor nikad nije edukacija, niti je odgovor u koju su školu išli, niti su razlog klubovi čiji članovi su bili, već je to uvijek, uvijek, bio neki mali iznenađujući događaj koji se desio u njihovom životu. Nešto što je došlo iz vedra neba, i oni su vidjeli tu mogućnost kao onakvom kakva je bila, bila je to mogućnost, oni su je ugrabili, i iskoristili su je najbolje što su mogli. I to ih je učinilo samo malo drugačijima od svih drugih.

Ja kažem mladim studentima da je to veoma važno. Kada traže posao oni sastave rezime, dokument koji pokazuje koliko su oni dobri. Sve te njihove biografije, svi ti dokumenti izgledaju slično. Oni dolaze iz obrazovnog sistema ličeći jedni na druge kao jaje jajetu. Kada ste u potrazi za nekim kandidatom za veoma ključnu poziciju, vi ne želite nekoga ko je bez te iskre individualnosti. Vi ne želite nekoga ko je isti poput svih drugih. I zato je važan taj mali događaj koji se desio u njihovom životu. Dva događaja koje neću pominjati su mi se desila kada sam bio mnogo mlađi. Odveli su me iz provincijskog grada i pomogli mi da shvatim da je cijeli svijet tamo preda mnom. To je počelo brine od tada. Ja se angažiram sa čitavim svijetom, a ne sa veoma malim okruženjem u kome smo tipično rođeni i odrasli. Dakle, to je to: biti drugačiji, biti hrabar, i koncentrisati se na ono što vas čini drugačijim od svih ostalih.

Na pitanje kako se pripremiti za karijeru koju ste izabrali za sebe, to me podsjeća na mudrog... Imao sam mentora po imenu Leonard E Read, koji je osnovao fondaciju za ekonomsko obrazovanje u SAD-u u nazad negdje oko 1947 godine. On je imao običaj da mi kaže: "Ron, za Vašu karijeru, nemojte se pretrgavati. Idite samo tamo gdje ste pozvani. Ali, budite spremni." Dakle uvijek se pripremajte za tu karijeru koju imate na umu za sebe u budućnosti. Kada za to ukaže prilika vi ste spremni. I možete da dignete ruku i kažete: ja znam ponešto o tome, i vi ćete time biti toliko drugačiji od svih ostalih, koji će da se izvinjavaju se što ne znaju dovoljno o tome. Bićete spremni, i vi ćete biti izabrani. Bićete pozvani, i bićete spremni za kada budete pozvani.

Jadranko Brkic:

Mnogi ljudi koji žele biti preduzetnici koji oklijevaju na povlačenju svojih preduzetničkih inicijativa će cijeniti vašu knjigu i mogu da nauče mnogo od svih iskustava koje ste imali. Međutim mnogi od njih, čak i nakon što pročitaju mnogo knjiga o ekonomiji i biznisu, još uvijek ostaju u svom malom svijetu i oklijevaju da preduzmu taj poslovni potez i postanu preduzetnici. Pretpostavljam da se mnogi jako plaše neuspjeha. Šta bi ste Vi tim ljudima savjetovali da rade?

Ron Manners:

Ja imam iskustvo u inženjeringu, i inženjeri su veoma dobri u mjerenju stvari. Ako sam napravio potez u karijeri, ili ako sam se upustio u posao, i ako isti nije išao tako dobro, kasnije sam to evaluirao. Ja pitam šta je pošlo naopako? Ove stvari mjerite. A mi to isto radimo, a ja ću spomenuti kasnije kako mi koristimo istu vrstu tehnike u okviru naše fondacije, i ja mjerim ove stvari ili analiziram šta je pošlo naopako, šta sam uradio pogrešno, i to me čini veoma odlučnim da počnem ponovo. U narednom poduhvatu, da bi ispravio sve te greške, da umirim i održavam fokus na stvarima koje su funkcionirale veoma dobro, i izbegavam stvari koje ne funkcionišu onako kao što smo se nadali.

Jadranko Brkic:

Nije li preduzetništvo nešto sa čime ljudi trebaju biti rođeni? Preduzetnički duh, da li je to nešto što se može naučiti tokom vremena, pokušavanjima i učenjem iz grešaka?

Ron Manners:

Pa, potrebna je hrabrost. Potrebna je hrabrost, imamo sve to znanje, većina nas ima sposobnost da budemo preduzetnici, ali tip zaposlenja koja se nude ovih dana nude toliku sigurnost da mnogi se ljudi plaše da napuste to ćebe bezbjednosti i sami se okušaju u biznisu. Oni nikada neće biti preduzetnici ako su više pod uticajem sigurnosti zakupa, starosnih penzija, beneficija, kao i činjenica da njihov posao dolazi sa automobilima i stambenim poticajima, i svim ovim drugim beneficijama koje idu sa tim bezbjednosnim stvarima. Ali to nije preduzetništvo. Preduzetništvo je odlučnost kazati da se ne želi ništa od toga, jer se ima dovoljno poverenja u vlastitu sposobnost da se uspije.

Kraj prvog dijela intervjua (ukupno 3).