Milton Friedman: Posezanje države za vlašću

Milton Fridman objašnjava dinamiku vlasti, političke moći, i slobodnog tržišta. Video su odlomci iz C-SPAN-razgovora sa Miltonom Friedmanom o knjizi Put u ropstvo, 28. oktobra, 1994. Cijeli intervju možete pogledati na C-Span-u ovdje.

Video izvor: LibertyPen YouTube kanal

(video na dnu transkripta)

transkript:

Milton Friedman:

Rušenje Berlinskog zida, na primjer, je nesumnjivo bio najuticajniji događaj u posljednjih sto godina, jer je donijeo kraj jednom stanovištu. Opšti stav je bio da je budućnost u budućnosti države, da način na koji će se doći do ostvarenja dobrih stvari je tako što će to država učiniti. Ja vjerujem da je kolaps Berlinskog zida i izlaganje na vidjelo onoga što se dešavalo u Rusiji, odnosno kontrast između Istočne Nemačke i Zapadne Nemačke je postalo lekcijom, kao i skorije iskustvo Istočne Azije, Hong Konga, i Singapura. Tako da se ljudi danas možda ne ponašaju u skladu sa svojim znanjima, jer svima je poznato da način da se razvije i da se poboljša život ljudi je preko privatnih tržišta, slobodnog preduzetništva, i male vlade. Mi ne praktikujemo ono što bi trebalo da propovjedamo. Ja govorim da bivše komunističke države na sve moguće načine pokušavaju da idu u smjeru onoga gdje smo mi bili prije 50 godina, a da mi na sve načine pokušavamo da idemo u pravcu onoga gdje su oni bili prije 10 godina.

Brian Lamb:

Zašto?

Milton Friedman:

Zbog ustrajnosti i nastojanja ka posezanjem za vlašću. Veoma je teško da se stvari okrenu nazad. Veliki problem sa vladom, kao što Hayek ističe, je da kada jednom počne nešto da radi, ona uspostavi uticajne interese, a to je veoma teško zaustaviti i zaokrenuti natrag. Pogledajte naš sistem školstva. Kako je to moguće da je naš školski sistem gori danas nego što je bio prije 50 godina? Pogledajte na državu blagostanja. Potrošili smo bilione dolara bez ikakvog uspjeha. Ali neuspješni eksperimenti koje pravi država, - ja sam rekao da ako je eksperiment u privatnom preduzeću neuspješan, ljudi gube novac i oni moraju da ga zatvore. Ukoliko je državni eksperiment neuspješan, on se uvijek širi.

Brian Lamb:

Šta Vam se od svega što država radi dopada?

Milton Friedman:

Ja bih želio da vlada da sprovodi zakon i red. Ja bih da vlada obezbjedi pravila, efikasno, koja usmjeravaju naše živote, koja određuju šta je mjerodavno, i da čini veoma malo drugih stvari osim toga.

Brian Lamb:

Kakvu ocjenu dajete američkom sistemu vlasti danas? Koliko dobro ona funkcioniše?

Milton Friedman:

Kao što je bila u 1928 godine, ili danas 1994? To je odličan sistem. Osnovni sistem je odličan, ali on u proteklih 30 godina nije funkcionisao.

Brian Lamb:

Zašto nije?

Milton Friedman:

Zato što smo za to vrijeme odstupali od njegovih osnovnih principa. Osnivači naše zemlje su vjerovali u slobodu pojedinca, vjerovali su u ostavljanje naroda na miru, u dopuštanje da sami rade šta god žele. Ali naša vlada se sve više razilazi od tih ustavnih principa. Znate, postoji odredba u Konstituciji koja kaže da Kongres neće ometati međudržavnu trgovinu. Ta odredba je nekada imala neko značenje, ali ona sada više uopšte nije poštivana. Naši sudovi su odlučili da sve što vam može pasti na um je međudržavna trgovina, pa vlada vrši veliku kontrolu nad stvarima u koje ona nema pravo da se miješa.

Brian Lamb:

Još jedan od naših gostiju u ovoj seriji je John Kenneth Galbraith.

Milton Friedman:

Da.

Brian Lamb:

Ako vas dvojicu stavimo zajedno u istu sobu, koji od vas je zadovoljniji sa svime onim što se desilo u posljednjih 50 godina?

Milton Friedman:

Ken bi bio mnogo zadovoljniji od mene.

Brian Lamb:

Zašto bi to bio on?

Milton Friedman:

Jer on je socijalista.

Brian Lamb:

Zašto mislite da je on zadovoljniji, i zašto mislite da je njegova strana bila uspješnija?

Milton Friedman:

Zato što je priča koju oni govore vrlo jednostavna priča, lako ju je prodati. Ako postoji nešto loše, onda mora biti da je to učinila zla osoba. Ako želite da se tu nešto uradi, onda vi to morate uraditi. Morate imati vlast koja će se umiješati i to učiniti. Priča koju Hayek i ja želimo da ispričamo je mnogo sofisticiranija i komplikovanija priča, u kojoj na neki način postoji blagi sistem, u kome bez pokušaja bilo kog pojedinca da ga kontroliše, postoji sistem pod kojim će ljudi u potrazi za promovisanjem sopstvenih interesa takođe promovisati i dobrobit društva. To je Adam Smith-ova nevidljiva ruka. E sad, to je vrlo složena priča. Teško je shvatiti kako možete imati složen i povezan sistem kojeg niko ne kontroliše. Štaviše, koristi od države su pretežno koncentrisane, a troškovi su pretežno rašireni. Za svakog farmera, subvencije koje on dobija od države mu znače mnogo. Za svakog od daleko većeg broja potrošača, to košta vrlo malo. I kao posljedica toga, oni koji se hrane iz državnog budžeta imaju tendenciju da budu politički mnogo moćniji od onih koji obezbjeđuju ta neophodna sredstva.