Tiranija šutnje – zašto sloboda

“Postoje mnoga prava u demokraciji: pravo na slobodu govora, slobodu vjeroispovesti, slobodu okupljanja, itd., ali jedino pravo koje ne bi trebalo postojati u demokraciji je pravo ne biti uvrijeđen.” Flemming Rose is a Danish journalist, author and cultural editor at the Danish newspaper Jyllands-Posten. He is author of the book "Tyranny of Silence." Izvor: catoinstitutevideo YouTube kanal.

Transkript:

Početak krize u vezi danskih karikatura bila je debata u Danskoj oko knjige za djecu o životu proroka Muhameda. Autor je izašao u javnost sredinom septembra 2005., rekavši da je napisao ovu knjigu ali da je imao teškoća u pronalaženju ilustratora. I onaj koji je na kraju rekao da, insistirao je na anonimnosti, a što je oblik samo-cenzure. Ne želite da se pojavite pod svojim vlastitim imenom iz straha da bi vam se nešto loše moglo dogoditi.

Kao odgovor, 12 karikatura u kojima je prikazan prorok Muhamed su objavljene od strane danskih novina Jyllands-posten 30. septembra 2005.

Flemming Rose je urednik za kulturu u novinama Jyllands-posten i prozvan je direktno odgovornim za objavljivanje karikatura.

To je razlog zašto smo odlučili da to objavimo. I mi nismo predviđali i očekivali da će se četiri mjeseca kasnije to pretvoriti u globalnu krizu oko slobode govora i o granicama slobode govora. U toj krizi je ubijeno oko 200 ljudi. Velika većina njih u Nigeriji u Africi, ali i u drugim dijelovima muslimanskog svijeta.

Mnoge novine koje su pokrivale kontroverzu i izabrali da reprintaju karikature su zatvorene. U drugima, urednici su otpušteni.

Slobodu govora osporavaju dva osnovna procesa koji su životne činjenice u globalizovanom svijetu. Jedan od tih procesa je globalizacija. Činjenica da se ljudi kreću preko državnih granica u brojevima neviđenim u istoriji čovječanstva, a što svako društvo čini raznovrsnijim u smislu kulture, etničke pripadnosti i vjere. Drugi faktor ima veze sa komunikacionim tehnologijama i Internetom. Činjenica da sve što se danas objevljuje u stvari biva objavljeno svuda.

Mnogi ljudi mogu biti uvrijeđeni onim što njihovi sugrađani govore. A u osnovi postoje dva načina da se riješi ovaj problem. Jedan od načina je da se kaže, ako ti poštuješ moje tabue, ja poštujem tvoje. Ako ti ne kritikuješ moju religiju, ja neću kritikovati tvoju religiju. Ako ti ne kritikuješ moju ideologiju, ja neću kritikovati tvoju ideologiju. Ja vjerujem da će to dovesti do tiranije šutnje.

Drugi način je da se zapitamo koja minimalna ograničenja na govor su nam potrebna kako bismo mogli da živimo zajedno u miru i da uživamo to osnovno pravo. I ja vjerujem da jedino ograničenje na govor koje nam treba je ono u podsticanju na nasilje. Ne bi nam trebalo biti dozvoljeno da pozivamo na ubijanje drugih ljudi. Ali cijena koju moramo da platimo za život u demokratiji je da s vremena na vrijeme ljudi mogu reći nešto što smatramo uvredljivim. Postoje mnoga prava u demokraciji: pravo na slobodu govora, slobodu vjeroispovesti, slobodu okupljanja, itd., ali jedino pravo koje ne bismo trebali imati u demokraciji je pravo ne biti uvrijeđeni.

Novine su kasnije objavile izjavu u kojoj se izvinjavaju za uvrede muslimana. No ipak, novinska kuća je afirmisala da je imala pravo da štampa karikature. Do današnjeg dana, Flemming Rose i 12 ilustratora koji su doprinijeli izradi karikatura primaju prijetnje smrću za blaćenje proroka Muhameda.