Ron Manners o svojim iskustvima u donošenju pozitivnih promjena u društvu

“Poslije svega toga, da li bismo to ponovo učinili? Zatim smo pogledali oko sebe u društvo koje smo te noći oko sebe okupili. Gledali smo okolo u lica ljudi koje smo tamo okupili i svi smo se složili da je odgovor na to pitanje da, mi bismo sve to ponovo učinili, jer svi smo obogatili živote jedni drugima. A kada se osvrnete nazad, to je mjera uspeha. Sa kim ste putovali svoje životno iskustvo? Sa ljudima koje poštujete, sa ljudima od kojih ste naučili, sa ljudima koje želite čuvati kao prijatelje do kraja vašeg života. Odgovor je da, učinio bih to ponovo.”

Treći dio (od 3) intervjua sa Ron Manners-om, predsjednikom konsultacijske grupe za rudarstvo Mannwest iz Australije, internacionalnim serijskim preduzetnikom, i Australijskom rudarskom legendom. Ron je takođe strastveni libertarijanac aktivista koji je dao mnoge doprinose libertarijanskom pokretu u Australiji i šire. 1975 godine, Ron je pomogao u osnivanju i radu prve libertarijanske partije u Australiji. 1997 godine on je osnovao libertarijansku organizaciju pod imenom Mannkal Economic Education Foundation (http://www.mannkal.org), čiji je on takođe predsjednik. Konačno, Ron Manners je autor nekoliko knjiga, jedna od kojih je "Heroic Misadventures" (Herojske Promašene Avanture) i koja naglašava njegove životne preduzetničke poduhvate širom svijeta i Australijsku ekonomsku klimu u posljednjih četrdeset godina.

(video na dnu transkripta)

Transkript:

Jadranko Brkic, (Sloboda i Prosperitet TV):

Osim toga što ste principijelan libertarijanac biznismen, Vi iza sebe takođe imate veoma solidnu istoriju djelovanja kao libertarijanski aktivist u širenju ideja slobodnog društva u Australiji. 1970'tih godina bili ste uključeni u osnivanju i radu prve libertarijanske političke partije u Australiji. Ona je se zvala Radnička partija?”

Ron Manners:

Zvala je se Radnička partija, šaljivo, jer smo smatrali da smo mi bili ti koji su pravi radnici. Bilo je to teško vrijeme, a mi smo izabrali... Bilo desetak ljudi širom Australije koji su se tada okupili. Stvari su politički bile veoma veoma loše u Australiji, i mi smo mislili da nema izbora između dvije glavne stranke. Tako smo mislili da započnemo novu stranku. Sjećam se da su neki od onih koji su pisali platformu za ovu slobodno-tržišnu radikalnu stranku odlučili da telefoniraju Murray Rotbard-a, istaknutog Mises-ovog studenta. Oni su ga nazvali, ne bivajući potpuno svjesni vremenske razlike. Mislim da smo uspjeli da ga izvučemo iz kreveta u 3 ujutro, ali on je bio veoma uzbuđen kada je čuo da... On je rekao: "Ja ću vam pomoći da izgradite platformu, zato što će biti druga libertarijanska stranka u svijetu." Libertarijanska stranka u SAD je bila prva, a u čiji rad je on bio uključen.

Jadranko Brkic:

A to je bilo nazad 1975 godine?

Ron Manners:

Vjerovatno 1974. Mislim da je to bilo u 1974, jer smo Radničku partiju pokrenuli 1975. Zvanično je tada pokrenuta. Radili smo oko godinu dana u njenom organiziranju. To je bio dobar potez, u kojem nismo imali mnogo ljudi izabranih u politiku, ali je to stvorilo čitavu mrežu ljudi koji su se okupili oko ideja ekonomije slobodnog tržišta.

Jadranko Brkic:

Dakle ipak je bilo korisno.

Ron Manners:

Da. I ti ljudi su i dalje tu. Ti ljudi su se dospjeli na veoma visoka mjesta. I mi još uvijek komuniciramo jedni sa drugima, i još uvijek imamo okupljanja. To je stvorilo pomalo radikalizma u nama, a to nas je učinilo da gledamo veoma kritički na glavne dvije stranke koje su veoma mutne i kompromisne, potpuno fokusirane na izborima a ne na principima.

Jadranko Brkic:

Da. Pa, to je moderno, to je način na koji političke partije djeluju danas.

Ron Manners:

To je problem.

Jadranko Brkic:

U posljednjih16 godina, međutim, više ste uključeni obrazovno nego politički, osnivanjem i vođenjem slobodno-tržišnim istraživačkim centrom po imenu "Mannkal Economics Education Foundation" pokrenutom 1997 godine. Možete li nam reći nešto o toj organizaciji?

Ron Manners:

Pa, ja mislim da od toga ranije političkog angažovanja mnogi od nas smo se zamislili i mi smo shvatili da doista postoje 4 načina da se postane aktivista, ako želite da se uključite u promjene. Vi vidite da je potrebna radikalna promjena, i stvarno postoje 4 načina da se to uradi. Jedan od njih je politički način, koji smo mi pokušali putem političke stranke, i neki ljudi su nastavili djelovati u toj političkoj sferi. Neki od nas smo smatrali da je obrazovanje vjerovatno sporije, ali na duži rok vjerovatno donosi veće rezultate kako se u društvu budu širile te ideje. Treći metod je bio putem mirnog protesta. Građanska neposlušnost. Prikazivanje glupoće nekih pravila završavanjem u zatvoru, kao što je nevezanje sigurnosnih pojaseva i slične stvari. Neki od nas su išli u tom pravcu. I mislim da je četvrti metod za promjenu izravnim ratovanjem. Mi smo prilično pacifiste u tom smislu, tako da za nas rat nije bila privlačna opcija. Dakle to su te 4 metode. To je privuklo mnoge od nas ka obrazovnoj metodi. To je u stvari gdje sam zaglavio ... Ja sam inženjer u srcu i volim mjeriti rezultate. I ja mogu mjeriti rezultate. Mjerim rezultate mojih napora u obrazovnoj sferi analizirajući u sva nevjerovatna pisma koje sam primio od mladih ljudi. Četiri ili pet godina, oni su pisali kako im se nešto desilo u njihovom životu što inače ne bi bili u stanju da iskoriste tu priliku bez poznavanja slobodnog tržišta. I to usklađuje vaš um da bude spreman za ove prilike kada one dođu. Znači tu sam se skrasio, i to je gdje imamo naš veliki uspjeh u ovom trenutku.

Jadranko Brkic:

A budući da je to obrazovno, te stvari ljudi ne moraju spoznati trenutno, već kao što ste rekli kasnije u životu će one nadoći - na primjer: Oh čekaj, pa to je stvar o kojoj govore pobornici slobodnog tržišta, sad mi to ima smisla...

Ron Manners:

Tako je. To ih stavlja u poziciju da mogu da znati kada možda njihovi ekonomski univerzitetski predavači govore gluposti. A što je često slučaj, jer dok oni mogu biti dobri predavači, vrsta ekonomije koja se predaje mladim ljudima je vrsta ekonomije koja nas je dovela do globalne finansijske krize. I to je bankrotiralo Evropu. I to je bankrotiralo SAD. To je vrsta ekonomije koja se još uvijek uči na univerzitetima. A kada ljudi kažu da iako su problemi globalne financijske krize još uvek prisutni, ti isti ljudi kažu da je to zato što nismo dovoljno stimulisali, nismo štampali dovoljno novca, nismo stvorili dovoljno dugova. To ima otprilike onoliko smisla za Vas kao što to ima i za mene. Problem je bio dug na prvom mjestu. Nikada nećete riješiti taj problem stvaranjem većeg duga. Ali ovo je to što se predaje mladima. Znam da moraju to da nauče, znam da moraju da polože ispite, ali sve što mogu da im kažem je da ne koriste tu vrstu ekonomije u upravljanju sopstvenim biznisom, ili da tako upravljaju svojim sopstvenim porodicama, ili da tako upravljaju državom. Bolji oblik ekonomije je ekonomija slobodnog tržišta, koja u sebi rađa individualne i lične odgovornosti za svoje postupke, bez mogućnosti izbavljenja.

Jadranko Brkic:

Jedan od tekućih projekata Mannkal fondacije za ekonomsku edukaciju je sponzoriranje Australijskih studenata u stažiranju kod istraživačkih slobodno-tržišnih centara širom svijeta. Na koji način su ova studentska iskustva pomogla unaprijediti ciljeve slobodnog društva kod kuće u Australiji? Drugim riječima, šta su studenti donijeli nazad sa sobom, da li je to donijelo dobar povrat napravljene investicije?

Ron Manners:

Pa, sa mojom strukom u inženjeringu ja i to mjerim. Prije pet godina, kada smo u ponudi imali razne mogućnosti za stažiste, imali smo poteškoće u pronalaženju dovoljno studenata da iskoriste te mogućnosti. Ali sada kada se reklamiramo te mogućnosti, dobijamo mnogo aplikanata. Željeli smo jednog učenika poslati na "Samit Austrijske ekonomske škole" u Šanghaju, Kina, prije oko godinu dana. Imali smo 40 kandidata.

Jadranko Brkic:

Ken i Lee Schoolland?

Ron Manners:

Upravo tako! Bilo je divno. Bilo je tako dobro da sam i sam išao, kao i student kojeg smo poslali. 40 ljudi se bilo prijavilo za to. A to je zato što oni učenici koji idu i kada se vrate oni postaju ambasadori i čuju o ovim drugim mogućnostima. Oni su kao naši otkrivači talenta, i oni pronalaze studente i kažu im: "Hej, to je bilo dobro za mene, treba i ti da se prijaviš za to." I sada više nije teško pronalaziti studente, mi sada pronalazimo previše njih. Naš izazov sada je širenje broja studentskih mogućnosti da odgovara kvaliteti studenata i količini koju smo odredili da ide. Stavili smo više ljudi u naše osoblje, trenutno tražimo da popunimo funkciju direktora da preuzme dosta opterećenja od mene, dakle mi smo u ekspanziji.

Jadranko Brkic:

Kad se studenti vrate, koje su različiti načini na koje se oni uključuju u aktivizam? Da li oni ... Pretpostavljam da ponekad oni samo idu u svojim privatnim životima, i oni idu u biznis, i možda oni nisu baš uvijek u kontaktu sa Mannkal fondacijom? Možda oni bivaju aktivni samostalno na svoju ruku?

Ron Manners:

Ja sam iznenađen da je toliko njih u kontaktu sa nama. Ne postoji apsolutno nikakav pritisak, mi smo prilično zauzeti radeći ono što radimo, mi ne jurimo ljude. Ali sada imamo mrežu.

Jadranko Brkic:

Pretpostavljam da je takođe dio misije za vas da održavate kontakt sa ljudima.

Ron Manners:

U tome imamo korist, mi saznajemo mnogo više od njih nego što oni uče od nas. To bi se moglo nazvati racionalnom sebičnošću. Ja učim kako oni komuniciraju jedni sa drugima, kako oni komuniciraju na društvenim medijima. Puno ljudi mojih godina se drže poprilično daleko od tog prostora, ali meni je to fascinantno. Fascinantno gledati u um slijedeće generacije lidera, jer se oslanjamo na njih da riješe neke od problema današnjice koje je naša generacija kreirala za njih. Vjerovatno da sumiramo sve to, može se reći da je naš uspjeh u podizanju kvaliteta studenata koji se vrate nakon što prime svu tu mudrost i sva ta prikupljanja raznih ideja, te donoseći ih nazad unose ih u svoje filozofije života. Naš uspjeh u kvaliteti tih ljudi nam sada daje korist da su oni ambasadori i da oni zaista regrutuju stažiste za narednu godinu, i tako to ide.

Jadranko Brkic:

Razlog zbog kojeg pitam o tim vrstama pitanja, jer mi na Balkanu imamo organizacije koje rade ovakve stvari, koje pokušavaju da rade takve stvari, i doista nam trebaju neka saznanja o iskustvima drugih. Oni nemaju baš mnogo sredstava da putuju, da idu na konferencije i čuju iskustva od drugih, tako da je za nas zaista vrijedno da čujemo ... (kako se stvari rade)

Ron Manners:

Mi smo takođe uključeni u ovaj proces učenja veoma mnogo, tako da možemo da dodajemo vrijednost u studentskim iskustvima. Tako da svake godine, ako na primjer u Hong Kongu, studenti dolaze ovdje i provode šest ili osam nedjelja sa Lion rock institutom, ali nedavno smo dodali i drugu dimenziju zbog našeg učešća i članstva u ovdašnjem Azijskom društvu, koje ima predivno zdanje koje u vrlo konkretnom smislu izražava istoriju Hong Konga. Njihov dodatak na tom iskustvu sa Lion rock institutom je provođenje nekog vremena u Azijskom društvu, učenje o Hong Kongu i istoriji Hong Konga. Takođe, kada idu na različite događaje Atlas mreže ili CATO instituta, sada smo toliko dobri u pronalaženju koji drugi događaji se dešavaju u tom dijelu Sjeverne Amerike, tako da ih možemo slati nakon jedne konferencije na drugi seminar i dodati im ovo dodatno iskustvo ... Najveći trošak su avionske karte, njihovo slanje tamo i nazad. Dok su oni tamo, udopunimo njihovo iskustvo i dajmo im vrijednost. Dakle, mi uvijek moramo dodavati vrijednost ovim učenicima, u suprotnom cijela stvar ne funkcioniše.

Jadranko Brkic:

Ron, Vi živite veoma zauzet život kao biznismen, pa kako pronalazite vremena za sve ove stvari, za promociju ideja slobode?

Ron Manners:

Uz malo discipline... Ljudi ne misle da sam disciplinovan, ali sa nekom disciplinom pokušavam da vrijeme podijelim na tri dijela. Trećinu vremena, a to je veoma važno, zarađujem za život. Jer bez generisanja prihoda ne možete upražnjavati svoje strasti. Najgora stvar na svijetu za mene da uradim bilo bi da uživam u svojim strastima od pozajmljenog novca. Ili da se samo nadam da će neko drugi donirati novac, tako da samo mogu da se prepustim svojim strastima. Ja moram da stvorim bogatstvo, prihod za to. Tako da na to ide trećina mog vremena. Trećinu vremena radim u Mannkal fondaciji, jer to je moja strast. I preostala trećina mog vremena, što je takođe moja strast, je pisanje. Trećinu svog vremena provodim pišući, okupljajući ove misli na papir. Ja mislim sve ove misli, ali moram da ih odavde prevedem na papir. A onda ih pogledam ponovo i pokušavam da ih preciziram. Kao i većina pisaca, ja pišem suviše mnogo. Sve je u uređivanju. Tajna dobrog uređivanja je da bacite ono što drugi ljudi odbijaju da čitaju, jer to je suviše mnogo. Ljudi ne žele sve te informacije. Dakle, ako možete da skratite, i to je izazov za mene da skratim stvari koje pišem, da ih zategnem, jer ljudska pažnja je danas kraća nego što je bila prije 10 ili 20 godina.

Jadranko Brkic:

Apsolutno.

Ron Manners:

Dakle, to je način kako to ide: morate da stvorite prihod da zadovoljite svoje strasti. U suprotnom, ne možete se upuštati u stvari koje zaista smatrate da su važne.

Jadranko Brkic:

A za nas libertarijance, mi se ne možemo osloniti na državu jer bi to bilo protiv naših principa. Mi ne možemo reći "E hajde da pokušamo da dobijemo neka sredstva od države, tako da možemo da uradimo sve te stvari."

Ron Manners:

Ako država hoće da vam ponudi novac, budite sumnjičavi.

Jadranko Brkic:

I na kraju, pošto se bavite promocijom ideja slobodnog društva još od 1960-ih, a s obzirom na trenutnu ekonomsku krizu širom svijeta, da li je po vašem mišljenju libertarijanski pokret izrastao jači i uticajniji tokom vremena, i kakvu budućnost vidite za pokret za promociju slobodnog društva?

Ron Manners:

Pa, to je vjerovatno drugi način da me pitate da li bih ovo sve ponovo učinio. Imali smo malo okupljanje nekih od ranih pionira libertarijanskog pokreta Australije. Nedavno smo imali okupljanje u Brisbane-u u Queensland-u. I tako su mnogi od nas sebi postavili to pitanje. Poslije svega toga, da li bismo to ponovo učinili? Zatim smo pogledali oko sebe u društvo koje smo te noći oko sebe okupili. Gledali smo okolo u lica ljudi koje smo tamo okupili i svi smo se složili da je odgovor na to pitanje da, mi bismo sve to ponovo učinili, jer svi smo obogatili živote jedni drugima. A kada se osvrnete nazad, to je mjera uspeha. Sa kim ste putovali svoje životno iskustvo? Sa ljudima koje poštujete, sa ljudima od kojih ste naučili, sa ljudima koje želite čuvati kao prijatelje do kraja vašeg života. Odgovor je da, učinio bih to ponovo.

Jadranko Brkic:

Ron, hvala Vam mnogo za vrijeme koje ste nam posvetili.

Ron Manners:

Bilo mi je zadovoljstvo, Yad. Kad god je potrebno.
 

End of part 3 of 3 part interview.