Život Ayn Rand u crtežima

"Moje ime je Ayn Rand. Rođena sam u Rusiji 5. februara 1905." U ovom divnom kratkom videu vidjećete uvod u izvanredan život Ayn Rand, njene ideje, a njena impresivna postignuća.

Ovaj "Draw My Life" video je kreirala predsjednica udruženja Atlas Society Jennifer Anju Grossman u partnerstvu sa Just Add Firewater. Izvor: The Atlas Society.

Transkript:

Moje ime je Ayn Rand. Rođena sam u Rusiji 5. februara 1905. Moji roditelji Anna i Zinovy su bili vlasnici apoteke. Kada sam imala 12 godina, moja sestra i ja gledale smo komunističku revoluciju sa prozora našeg stana. Onda su došli su vojnici i uzeli naš novac, naš biznis, i naš dom. Napustili smo grad i dugi niz godina smo se mučili, jedva obezbjeđujući dovoljno hrane da preživimo. Ali još uvijek je radio bioskop, a na ekranu sam vidjela viziju boljeg svijeta. Amerika je mjesto gdje bih bila tretirana kao pojedinac, mjesto gdje bih mogla da slijedim svoje snove. Dakle, otišla sam tamo. Otišla sam iz Njujorka u Holivud, gdje sam upoznala svog muža Franka.

U to vrijeme, ja sam pisaća mašina. Prodajem scenarije. Zatim prodajem dramska djela. Ja sam na Brodveju. Oni pretvore moju predstavu u film, i pokvare cijelu stvar. Pretvaraju junake u zlikovce a zlikovce u heroje. To je bilo veoma frustrirajuće, ali to mi je dalo ideju: Howard Roark. Howard Roark je arhitekta, koji odbija kompromitirati njegovu kreativnu viziju za dobrobit drugih. On bi radije prihvatio posao da razbija stijene u kamenolomu nego što bi slomio svoj integritet. Jer njegov integritet i njegova genijalnost su izvor njegovog uspjeha. Ovdje sam razvila ideju sebičnosti i samopoštovanja, vjerujući u sebe. I ja sam morala da potpuno vjerujem u sebe. Dvanaest izdavača je odbilo publicirati knjigu Veličanstveni izvor. Ali moj rad se na kraju isplatio, Veličanstveni izvor je publiciran. Napravili su film sa Gary Cooperom i Patriciom Neal. Ja sam opet u Holivudu.

Ali nazad u Rusiji milioni umiru kako komunizam uništava tu zemlju i truje druge zemlje. Dovoljno je loše što se dešava u Rusiji, ali još gore je to što moja nova zemlja, Amerika romantizira ove komunističke ideale. To je doba rada. Radnici se organizuju na štrajkove. Ali šta ako ... Šta ako ljudi koji pokreću biznise, koji izumljuju lijekove, koji komponuju muziku, šta ako oni odu u štrajk? Ovo je ideja za knjigu Pobunjeni Atlas. U Pobunjenom Atlasu, pisala sam o strašnoj budućnosti u kojoj su vrijednosti i politika koje pretvaraju Rusiju u komunistički pakao a Njemačku u nacističku noćnu moru, su u porastu u Americi. Moja junakinja je bila Dagny Taggart. Ona je upravljala željezničkom kompanijom, iako je bila žena, a neki su mislili da ona nije bila sposobna to da radi.

Kao Dagny, ja sam voljela svoj život i voljela svoj posao. Imala sam misiju da predstavim viziju ljudi, ne kao potučena - bezglava stvorenja, ne kao pripadnike ove ili one grupe, ove rase, ove religije, ove klase, već ljudska bića kao racionalne pojedince. O svijetu u kojem su pojedinci slobodni da žive svoje živote zarad sebe samih. Da žive i vole po sopstvenim nahođenjima. Društvo koje slavi postignuća, dostojanstvo, poštovanje, iskrenost i ljubav. Ja sam živjela takav život. Ostvarila sam svoje snove. Da li ćete vi ostvariti vaše?

Preveo Jadranko Brkić