Šta to znači kada političari kažu da su pro-biznis orjentirani? - Learn Liberty

“Pro-Biznis” može značiti nekoliko različitih stvari kada izađe iz usta političara. To bi moglo značiti da žele da dozvole slobodnom tržištu da stvara što je više moguće radnih mjesta, ili bi moglo značiti da žele da tretiraju ekonomiju kao mašinu, da povlačenjem poluga i pritiskanjem tastera biraju dobitnike i gubitnike. Mercatusov viši naučni saradnik Matthew D. Mitchell objašnjava. Izvor: LearnLiberty.org

Transkript:

Matthew D. M.: Često možemo čuti političare kako kažu da su pro-bizinis orjentirani.

Rudy Giuliani: Ja sam pro-biznis orjentiran gradonačelnik.

Mitt Romney: Pro-bizinis.

Speaker 4: Pro-bizinis, za stvaranje poslova.

Speaker 5: Pro-bizinis karakter.

Gov. Mary F.: Pro-bizinis, za rast, za stvaranje poslova.

Speaker 7: Za stvaranje poslova. To je pro-biznis.

Matthew D. M.:

Na šta oni zapravo upućuju kada kažu da su pro-biznis? To je istina da je više poslovne djelatnosti dobro za gradove i države. To dovodi do većeg broja radnih mjesta, više proizvoda i usluga, i boljеg životnоg standardа. Problem je da postoje dva veoma različita načina kojima političar može da pokušava da privuče više biznisa u državu.

Prvi pristup tretira ekonomiju kao pustinju. Političar djeluje kao pametan šumar čiji je jedini posao da osigura da ništa ne ometa ekonomsku slobodu i poslovni rast koji se odvija prirodno. Preduzeća nisu usmjeravana, nisu stimulisana i nisu potiskavana vladinom intervencijom.

Međutim, političari ovo rijetko rade. Umjesto toga, oni tretiraju ekonomiju kao mašinu i sebe vide kao mašinovođe, pokušavajući da proizvedu pro-poslovno okruženje pritiskanjem dugmadi i povlačenjem ručica. Tipično, to je u obliku posebnih subvencija, poreskih olakšica, i podsticaja za pojedine industrije ili firme.

Na primjer, recimo da vaš ministar privrede želi da podstakne proizvođače automobila da grade fabrike u vašoj zemlji. On može koristiti prvi pristup: izabrati da eliminiše besmislene propise ili smanjiti opterećujuće poreze za sve, kako bi se stvorili otvoreniji i jednakiji uslovi poslovanja; ili izabrati da daje posebne pogodnosti samo jednom proizvođaču automobila u zemlji. Po mišljenju mnogih ljudi, ovaj drugi pristup ima smisla. To stvara radna mjesta, zar ne? Ali postoje veliki problemi kada političari pokušavaju da stvaraju nova radna mjesta dodjeljivanjem posebne pomoći.

Prvi problem je oportunitetni troškovi (troškovi izgubljene mogućnosti). Gdje je taj novac drugdje mogao biti investiran? Kada političari daju posebnu pomoć nekom biznisu, taj novac mora doći od nekud. Ili porezi svima ostalim moraju ići gore, ili iznos novca na raspolaganju za javna dobra, kao što je sprovođenje zakona, mora biti smanjen.

Drugo, to je anti-konkurentno. Kada jedna kompanija dobija posebnu privilegiju, to je nepravedno prema drugim kompanijama, kao što su male lokalne firme koje ne dobijaju iste beneficije. Ovo daje favorizovanim kompanijama neku mjeru monopolske moći koja im može omogućiti da naplaćuju veće cijene ili nude usluge niže kvalitete na štetu potrošača.

Treće, kada se preduzeća troše novac poreskih obveznika, oni su više podložni donošenju loših odluka. Na primjer, oni mogu odabrati da otvore biznis na mjestu gde to ekonomski nema smisla. Sa dovoljno subvencija, moguće je otvoriti biznis proizvodnje narandži na Aljasci. No, da li je to stvarno dobra ideja?

Četvrto, subvencije podstiču biznis lidere da fokusiraju više vremena i energije na politiku nego na svoje obrte i na potrošače. Ovo dugoročno može biti izuzetno skupo za društvo.

I peto, na kraju postoje i kulturološki troškovi. Kada političari ugovore posebne tretmane sa povlašćenim korporacijama, to potiče ljude da misle da je vlada tu samo da služi specijalnim interesima. Koliko često ste čuli kako ljudi kažu da nemaju poverenje u vladu? I to daje ljudima utisak da uspjeh u kapitalizmu zavisi od toga koga znate a ne šta radite.

Kad god neki političar tvrdi da je pro-biznis, uzmite trenutak da razmislite šta oni zapravo pod tim podrazumijevaju. Da li oni predlažu da smanje barijere za sva preduzeća da bi svima bilo lakše da uspiju, ili oni samo pokušavaju da favorizuju neke firme na račun poreskih obveznika, konkurenata, potrošača i privrede u cjelini? Njihov pristup je ono što je zapravo bitno.

Šta vi mislite? Željeli bismo da čujemo vaše mišljenje u komentarima ispod. Da biste saznali više, pretplatite se na Learn liberty i pogledajte video klipove u vezi sa ovom temom.

Preveo Jadranko Brkić