Milton Friedman – Zakon o minimalnoj plaći

Nemoralno je reći da ljudima sa niskim kvalifikacijama nije dozvoljeno da rade. Milton Friedman govori o efektima minimalne plaće, razbijajući mit da je to dobra stvar.

Izvor: amagilly YouTube kanal.

Transkript:

Činjenica je da ti programi, za koje kažu da su namijenjeni siromašnima i ranjivima, gotovo uvijek imaju suprotne efekte od onih koje su njihovi dobronamjerni zagovornici predvidjeli.

Na primjer, na što točno mislite?

Dat ću vam vrlo jednostavan primjer: Zakon o minimalnoj plaći. Njezini dobronamjerni zagovaratelji. Naime, u ovakvim slučajevima uvijek imate dvije skupine zagovaratelja, imate dobronamjerne zagovaratelje i imate interesne skupine koje guraju dobronamjerne zagovaratelje kao predvodnike. Gotovo uvijek kada imate loše mjere, imate grješni savez dobričina s jedne strane i interesnih skupina s druge strane. Pitanje minimalne plaće je vrlo jasan primjer toga.

Interesne skupine su, naravno, sindikati, posebno monopolistički, obrtnički sindikati.

Dobričine misle da će uspostavom zakona koji kaže da nitko ne može dobiti manje od 2 dolara po satu ili 250 dolara po satu ili koliko god bi iznosila minimalna plaća, da time pomažu siromašnima kojima je potreban novac. Ne rade ništa takvo! Ono što oni time zapravo postignu je da osiguraju da ljudi koji nemaju dovoljne vještine da opravdaju takvu plaću budu nezaposleni.

Nije slučajnost da je tinejdžerska stopa, to jest, stopa nezaposlenosti među tinejdžerima - duplo viša od prosječne stope nezaposlenosti. Nije slučajnost da to nije bio slučaj sve do 1950-ih kada je stopa minimalne plaće drastično podignuta, vrlo brzo, tinejdžerska nezaposlenost je bila veća od obične nezaposlenosti jer, naravno, tinejdžeri su ti koji tek ulaze na tržište rada - oni traže i pronalaze poslove i razumljivo je da su u prosjeku češće nezaposleni.

Ali i tada to nije bilo ni blizu razine koju imamo sada, skoro 20 %.

Zašto? Zakon o minimalnoj plaći najbolje se može opisati kao zakon koji kaže da poslodavci moraju diskriminirati ljude sa slabijim sposobnostima. To je ono što zakon kaže. Zakon kaže, evo čovjeka koji ima sposobnost opravdati plaću od 1 i pol dolara ili 2 dolara po satu, ali ne možete ga zaposliti, zabranjeno je jer, ako ga zaposlite, morate ga platiti 2 i pol dolara. Koji je rezultat toga? Da biste ga zaposlili s plaćom od 2 i pol dolara, to je milosrđe. Naravno, nema ništa loše u milosrđu. Ali većina poslodavaca nije u položaju da se može upuštati u takvo milosrđe. Stoga je posljedica minimalne plaće oduvijek bila loša. Povećana nezaposlenost i povećano siromaštvo. Osim toga, loše posljedice su bile koncentrirane na najranjivijim skupinama. Ljudi koji su najviše oštećeni zakonima o minimalnoj plaći jesu crnci. Više puta sam rekao da je 'najanticrnačkiji' zakon u knjigama, zakon o minimalnoj plaći. Poanta je da ne možete suditi bočicu samo po natpisu; trebate i pogledati što se unutra nalazi i vidjeti što proizlazi iz nekog zakona ili mjere.

Kada bi netko pogledao na naslov na recimo jednoj od onih državnih regulacija i vidi cilj zakona o minimalnoj plaći; je li ijedan uspješan cilj postignut implementacijom minimalne plaće?

Niti jedan. Po mojemu mišljenju, ni jedan pozitivan cilj nije postignut minimalnom plaćom. Njezin stvarni cilj je smanjiti konkurenciju sindikatima i olakšati im držanje plaća njihovih članova većima od ostalih.

Preveo: Matej Hittner

Lektor: An Cap