Strašilo

Udruženi sadržaj
moj obračun s njima
Ažurirano: prije 3 sata 49 minuta

Politički kompas (2)

Sri, 13/12/2017 - 13:07

Sweet Home Alabama

 

Prije nekog vremena napravio sam svoju verziju političkog kompasa.

Ukratko, dijelim politički spektar ovisno o vremenskoj preferenci (koja je biološka podloga raznim idejama o potrebnoj veličini državnog aparata) i (ne)prihvaćanju biologije, odnosno bioloških razlika među ljudima (što je biološka podloga partikularizma i univerzalizma).

Dodatno, dodajem da uopće ne vjerujem da ljudi značajno mijenjaju političke preferencije, ne samo u odrasloj dobi, već zapravo i od ranog djetinjstva. Pazite, moram to vjerovati ako vjerujem da naše političke preferencije proizlaze iz naše genetike, odnosno barem odgoja u najranijem djetinjstvu).

Što ne znači da vjerujem da je posve nemoguće promijeniti političke preferencije nekog pojedinca, samo mislim da je to promjena takvog značaja da je ekvivalent uništavanja cjelokupne postojeće osobe i potpunog reprogramiranja svih aspekata pojedinca. A to ne gledamo baš često.

Međutim, ako sve to vjerujem, postavlja se pitanje, kako se dovraga različite političke opcije u većini država stalno mijenjaju na vlasti.

Odgovor je jednostavan. Moral.

 

Naime, što je recimo to propaganda?

Propaganda nije uvjeravanje ljudi suprotnih stavova u preuzimanje stavova propagatora.

Propaganda je širenje materijala koji podiže moral saveznicima i demoralizira protivnika.

 

Pravi mali case study takvoga nečega upravo smo vidjeli na izborima za US Senat u Alabami gdje medijska mašinerija uspješno demoralizira R i D pobjeđuje.

Što se dogodilo je naime da je medijska mašinerija zasula eter da je R grozan čovjek, pedofil i što ti sve ne zato jer je prije 50 godina u svojim kasnim 20ima pokušavao povaliti hrpu 16godišnjakinja.

Mislim, može li se muškarca koji u svojim kasnim 20ima nije bar jednom pokušao povaliti 16godišnjakinju uopće nazvati pravim muškarcem?!?!?!?

No je.iga, da li bih ja takav stav htio braniti pred medijima? Nagovarati ljude da glasaju za toga tipa?

Ja možda čak i da, nemam srama u zadnje vrijeme, ali većina ljudi ne bi. Takav propagandi pritisak otjerao je donacije od R i marginalne R glasače od birališta, i D stoga pobjeđuje.

 

Upravo u takvim okvirima moramo analizirati i sve priče o tzv. privatizacijskoj pljački u Hrvatskoj, Radiju 101, izdaji Vukovara, Karamarku crnom vragu, i sve druge urbane mitove koji dan danas žive u domaćem političkom diskursu. Mediji su naime u Hrvatskoj ljevičarski, pa stoga i šire propagandu koja demotivira desničare.

 

No vezano za pitanje kako različite političke opcije u većini država stalno mijenjaju na vlasti.

Pošto si kao političar generalno nesposoban, što si duže na vlasti, to je teže motivirati saveznike na borbu, a protivnik je motiviraniji.

Sve da je Karamarko i je crni vrag, Milanović je nesposobna pijandura i na kraju nema te propagande koja će uspješno natjerati ikoga da mu bude stalo do Milanovića.


Filed under: demokracija, društvo i odgovornost, ljevičarski kult smrti, plus
Kategorije: Hrvatska

Što znači to da nam nedostaje radne snage?

Ned, 26/11/2017 - 05:27

Da će nam svima skupa rasti plaće? Povećati se zaposlenost?

 

Vidite, ovako vam je to nekako

 

Kada poslodavac kaže da ne može naći radnika, on zapravo misli da ne može pronaći dodatnog radnika uz plaću koju trenutno plaća. On zapravo može naći radnika povećanjem plaća za obavljeni rad.

(Ali mu to nije zgodno.)

Jednako tako, kada radnik kaže da ne može naći posao, on zapravo misli da ne može pronaći poslodavca koji će mu platiti onoliko koliko je najmanje spreman prihvatiti za svoj rad.

 

Čisto tehnički gledano, nigdje nikada ne nedostaje radne snage. Samo neke projekte nije isplativo izvoditi uz trošak radne snage u okruženju u kojem se izvode.

Kužite. Hrvatskoj nedostaje čobana u samo onom smislu da Hrvati ne smatraju vrijedim toga goniti ovce po opustjelom brdu za koju tisuću kuna mjesečno. Da je u pitanju koja desetina tisuća kuna mjesečno, ne bi nam nedostajalo čobana.

 

Također, kada poslodavci kažu da su im potrebni stranci jer Hrvati neće raditi, to samo znači da nisu voljni povećati plaće domaćim radnicima na traženu razinu, već će uvesti nekoga iz siromašnijeg područja tko je spreman raditi i za manji novac. Također znači i da postojeći radnici neće dobiti povećanje plaće, ili bar ne onako veliko povećanje kakvo bi inače dobili…

 

Također, kada poslodavci kažu da treba prilagođavati obrazovne programe jer se jedino na taj način nedostatak radne snage može riješiti kroz zapošljavanje domaćih radnika, oni time zapolavo misle da, umjesto da povećaju plaće, država treba usmjeriti ljude da rade za njih po nižoj cijeni od tržišne.

Odnosno, umjesto da oni pojedinca financijskim poticajem potaknu da se prekvalificira u konobara, država treba uzeti neko dijete i prvo, obučiti ga da bude recimo konobar, i drugo, naučiti ga da ima biti sretan, recimo, biti konobar, i ne pratiti baš financijske poticaje.

(To što to baš i ne funkcionira tako, to je drugi par cipela.)


Filed under: društvo i odgovornost
Kategorije: Hrvatska

Tako je govorio Nunuku-whenua

Uto, 10/10/2017 - 13:53

crtica iz povijesti Chathamskog otočja

 

Chathamsko otočje jedno je od najkasnije naseljenih i najizoliranijih naseljenih mjesta na svijetu. Kako izolirano? Ovako:

 

Bilo kako bilo, u prvoj polovici 16. stoljeća, u više valova, otočje su naselili budući Moriori, za koje se prije vjerovalo da su porijeklom Polinežani, a danas se vjeruje da su porijeklom Maori (Polinežani sa Novoga Zelanda).

Sami uvjeti na otocima su bili hladniji i nepogodni za tipične načine na koje su Polinežani tada privređivali hranu te se dogodila izvjesna regresija na lovačko sakupljačke načine privređivanja. Uz to, čini se da su se različiti valovi doseljenika stalno sukobljavali i ubijali i jeli konkurenciju.

Na pozornicu tada stupa izvjesni poglavica Nunuku-whenua koji zabranjuje rat, kanibalizam i ubijanje u bilo kojem obliku.

Nije jasno kako, ili bar meni nije jasno kako, no taj zakon tijekom vremena uspijeva stupiti na snagu. Razmirice su se umjesto ratom rješavale konsenzusom ili ritualnim dvobojima, no čak su se i ti dvoboji su se prekidali na prvi znak krvoprolića i prava je svrha zapravo bila pomirenje. Tolerancija na nasilje je bila nulta.

S druge strane, bez problema se vršila kastracija određenog broja muške djece. Kao razlog se navodi ograničenje rasta populacije, no ne vidim kako bi to točno postiglo kastracijom samo dijela muške djece. Ako ćemo prihvatiti da je stvarno došlo do pada nasilja tijekom vremena u tako primitivnom društvu, vjerojatnija je ciljana kastracija agresivnijeg dijela muške populacije?

 

HMS Chatham otkriva otočje 1791. i prisvaja ga Velikoj Britaniji.

Nešto zalutalih Engleza (mornara i kažnjenika) i Maora se naseljava uglavnom kako bi koristili otočje kao bazu za kitolov. Tijekom idućih 40tak godina domorodačka populacija smanjuje se za cca 20%, s cca 2.000 na cca 1.600 domorodaca zahvaljujući uvoznim bolestima.

1835. dva plemena Novozelandskih Maora kojima su Englezi uzeli zemlju odlučili su potražiti svoju sreću na Chathamskom otočju. Osiguravši prijevoz na engleskim brodovima na pomalo… nasilan način, 900 Maora našlo se na otočju donoseći sa sobom krumpir, toljage, sjekire i puške.

Skupine ratnika naoružane toljagama, sjekirama i puškama, vođene svojim vojskovođama razmigoljile su se Moriori naseljima. Ono što je uslijedilo je bilo ubijanje i jedenje nekih Moriorija i porobljavanje drugih.

Vijeće Moriori starješina se skupilo i iako su neki, uglavnom mlađi glasovi, tražili da se krene u borbu s Maorima, takve ideje su na kraju odbijene. Ne zato što je itko razuman sumnjao u Maorske osvoji, ubij i pojedi planove, već zato što ono što je proglasio Nunuku-whenua, njegov zakon, nije to bila strategija za preživljavanje koju treba prilagođavati novim uvjetima, već moralni imperativ. Drugim riječima, Moriori su bolji od bezumnog nasilja.

 

Kako su se toga sjećali Moriori:

Maori su nas krenuli ubijati kao ovce… Prestrašeni, bježali smo u šume, skrivali se u rupe u zemlju, na bilo koje mjesto gdje smo se nadali izbjeći neprijatelju. Uzalud, bili bi otkriveni i ubijeni, muškarci, žene, djeca, bez razlike.

Kako su se toga sjećali Maori:

Prisvojili smo si… kako su već naši običaji… pohvatali smo ih sve… Ni jedan nije pobjegao…

 

Maori su samo ritualno ubili 10% domorodačkog stanovništva, između ostalog nabijanjem žena i djece na kolce na plažama i ostavljajući ih da u muci umiru tijekom nekoliko dana. Prisilili su preživjele da oskvrnu svoja sveta mjesta pišanjem i sranjem po njima.

Oni koji su ostali postali su robovi osvajača. Više nisu smjeli govoriti svojim jezikom, niti međusobno imati djecu. One preostale Moriori žene su pak imale djecu sa svojim Maori gospodarima.

Do 1860ih ostalo je samo 100 Moriorija. Posljednji čistokrvni Moriori umro je 1933. godine.

 

Danas se pak događa renesansa Moriori kulture. Moriori identitet oživljava, 2005. godine obnovili su svoju vijećnicu gdje se sjećaju Nunuku-whenua  i ima ih više od 800.

(Samo se zajebavam, pa piše gore da je posljednji umro 1933., ima više od 800 potomaka Maori osvajača i Moriori ropkinja.)

 

To bi eto bila ta crtica iz povijesti Chathamskog otočja.

https://en.wikipedia.org/wiki/Chatham_Islands

https://teara.govt.nz/en/moriori


Filed under: misc
Kategorije: Hrvatska