BiH

Zašto više kapitalizma donosi više ljevice u BiH

Liberalni forum - Pet, 20/10/2017 - 04:02
Piše: Nihad Hebibović

Jahorinska deklaracija koja je objavljena krajem prošle godine već unekoliko je doživjela i negativne i pozitivne kritike, premda šira rasprava o njoj tek treba da počne. Treba odmah reći i to da je Jahorinska deklaracija dobra. Deklarativno!

Uostalom od deklaracije kao akta se i ne može više očekivati. Nije to akt koji usvajanjem od strane opozicionih partija stupa na snagu poput nekog novog zakona da bih joj se učitavao onaj značaj koji nije ni dala sama sebi. Rečeno je da usvojenih četrnaest principa predstavljaju tek spisak želja i ništa više od toga. Sa time se dakako ne može složiti. Usvojeni  principi jesu temeljne vrijednosti ljevice ispod kojih se ne može ići a ne tek puki spisak želja i ta formulacija više predstavlja izraz jedne beskorisne ogorčenosti aktuelnim društveno političkim trenutkom.

Također, mnogog je čitatelja deklaracije zbunilo to što partije i kružok javnih ličnosti okupljenih oko Jahorinske deklaracije balansiraju između lijevog i građanskog koncepta, a na sve to poneki je desničarski telal dobacio da nisu samo ljevičari oni koji se mogu kititi građanskom orijentacijom ( što je tek djelomično pogrešno). Partije i javne ličnosti okupljenje oko Jahorinske deklaracije najpreciznije rečeno okupljaju građansku ljevicu. Nije to ljevica u proleterskom odnosno socijalističkom smislu nego upravo građanska (antinacionalistička) ljevica. Stoga bi odmah trebalo prekinuti jalovu raspravu oko toga da li je deklaracija više ljevičarska ili građanska. To što je sami kreatori i kritička javnost ne znaju ideološki odrediti ne znači da ona ideološki nije određena. Dakle radi se o građanskoj (antinacionalističkoj i kapitalističkoj) ljevici. Antinacionalistička crta koja je ponajviše izražena u njenoj sadržini rezultat je datih društvenih okolnosti a u zemljama nastalim raspadom SFRJ bazično pitanje o tome šta je ljevica a šta nije, ideološka linija razgraničenja između desnice i ljevice, nije ( samo) pitanje klasnih razlika nego pitanje odnosa prema nacionalizmu. Na tu dihotomiju upućuje svaka intervencija u polje real-političkog. Bez snažnog antinacionalističkog angažmana, kako u širem društvenom smislu tako i u dnevno-političkom životu, svaka mogućnost postojanja ozbiljnije ljevice sužena je do beznačajnosti.

Ljevica u BiH, bošnjačka ljevica, ljevica u Bošnjaka

Tačno je da u Bosni i Hercegovini, državi tri konstitutivna naroda, ne postoji neka svedržavna ljevica koja na svakom dijelu teritorije BiH u trenutnim političkim okolnostima može računati sa jednakom podrškom. Tačno je da Jahorinska deklaracija ne simbolizira svedržavnu bosanskohercegovačku ljevicu nego ljevicu u Bošnjaka. Međutim ta ljevica ne polazi od etničkog kao izvorišta svog političkog djelovanja, stoga se ne može reći da je to bošnjačka ljevica nego jednostavno ljevica u Bošnjaka. To razumije se nisu dva identična pojma jer ne određuje Jahorinsku deklaraciju bošnjačko nego građansko-ljevičarsko.  To što nacionalistički trubaduri, kako bošnjački, tako srpski i hrvatski već sada ocijenjuju da se radi o bošnjačkoj ljevici koja je uperena protiv Bošnjaka ili sa druge strane Hrvata i Srba samo je dokaz toga da takav koncept ima smisla. To što će eventualno Jahorinska deklaracija uglavnom naići na podršku kod Bošnjaka, opet nije problem ni te ljevice ni Bošnjaka. Treba sačekati dok se slične inicijative ne pojave među dominantno srpskom i hrvatskom nacionalnom korpusu, a do tada biti svjestan razloga zašto se ljevica u tim korpusima ne pojavljuje.  Svjestan toga da razlog izostanka ljevice kod Srba i Hrvata ne leži u tome što bi njena afirmacija dovela do slabljenja položaja srpskog i hrvatskog naroda u BiH nego prevashodno leži u tome što se u sredinama poput Republike Srpske i imaginarne tzv „Herceg Bosne“ ljudi uglavnom pitaju šta smiju pa tek onda poslije toga se pitaju šta mogu. Sva društva u historiji čovječanstva u kojima se čovjek prije svega pitao šta smije pa tek onda šta može su propala, pa tako će  propasti i ta koja neposjedovanje političkog pluralizma ne trebaju prebacati drugome, ako se radi ( kao što se ne radi) o samosvjesnim ljudima nego sebi.

Više kapitalizma – više ljevice

U svojih „Deset krvavih godina“ Miroslav Krleža kaže da „“ voditi politiku ljevice znači pogledati istini u oči i ne obmanjivati se frazama“.  Jahorinska deklaracija u svome sadržaju između ostalog govori o smanjivanju klasnih razlika i ulozi sindikata u novom lijevom političkom djelovanju. Jasno da smanjivanje klasnih razlika i sindikalno djelovanje nisu tek fraze ali one to mogu ostati ukoliko se bude primjenjivao dosadašnji princip po kojem se i na ovakve sindikate koji trenutno postoje u Bosni i Hercegovini gleda kao na nešto što je apriori ljevičarska baza, a gledajući istini u oči, kroz ovih dvadeset i nešto krvavih godina, vidimo da to nije slučaj. Baš naprotiv, postojeći sindikati, mahom u javnom sektoru ( u privatnom ih i nema) baza su nacionalističkih politika i njihova stranačka mašinerija. Stoga ljevica, ma koliko to ružno zvučalo, kod takvih sindikata nema šta tražiti. Ona u predstojećim godinama može mirno gledati kako nacionalističke politike, silom prilika,odnosno provođenjem tzv. bolnih reformi, režu granu na kojoj sjede i polagano gube svoju glasačku bazu, oličenu u žutim sindikatima i socijalnim kategorijama koje će, sviđalo se to nekome ili ne, u godinama koje su pred nama, morati da budu deganžirane sa budžeta, čime automatski prestaje njihov nesporedni interes da glasaju za nacionalističke politike koje su ih uvele u sva ta razna socijalna prava. Šta bi onda u takvim okolnostima bio zahtjev ljevice? Zahtjev za više kapitalizma! Zahtjev ne samo za revizijom spornih privatizacija nego za novim privatizacijama i što većim angažiranjem radne snage u privatnom sektoru, one radne snage koja nije materijalno ucijenjena time da glasa za nacionaliste od čije volje zavisi njihova sudbina. Ljevica bi dakle trebala proslaviti jednu potpunu propast javnog sektora u korist privatnog, u korist profita i kapitala koji jedini mogu angažirati sve one koji žude za kakvim takvim poslom. Poslom pri kojemu nije potrebna stranačka iskaznica nego sposobnost ( mozak, ruke, lopata). Tek u takvim nadolazećim okolnostima ljevica bi mogla da računa na sindikate u pravom smislu te riječi. I to je jedini način da ono što se naziva radničkom klasom ponovo postane ljevičarska baza.

Prema tome budućnost ljevice ovdje u Bosni i Hercegovini, zemlji koja dovršava svoj proces tranzicije iz socijalizma u kapitalizam, u državi gdje ogroman broj ljudi pretendira da postane dijelom onoga što se naziva „radnička klasa“, dijela ljudi koji trenutno, nažalost, nema ni tu mogućnost, da za svoj rad bude plaćeno pa makar i bijedno; Budućnost ljevice nije u bilo kakvom zahtjevu, političkom ili retoričkom za „obuzdavanjem“ kapitalizma niti u odbrani socijalnih prava samo jednog (manjeg dijela) radništva koji je primarno i većinski (iako ne potpuno) vezan za javni sektor a samim time i za nacionalističke politike, kada su ta prava uskraćena za većinu radništva, bez bilo kakve polemike o tome. Shodno tome trebalo bi već jednom pustiti kapitalizam da prohoda, da i doista sve javno postane privatno ( u jednom procesu), ukoliko više-utoliko bolje, da i doista u što većoj mjeri profunkcionira ono što liberali nazivaju „slobodnim tržištem“, i to ne zbog ideala o „slobodnom tržištu“ nego zbog samih radnika i mogućnosti novih politika. U konačnici potrebno je da se desi jedan dijalektički obrat koji bi glasio ; „Sva vlast u ruke privatnih vlasnika“. Dakle ukoliko postoji bilo kakva budućnost ljevice, smislenost njenog političkog djelovanja na duže staze nije u moralističkom mistificiranju klasnih razlika i obmanjivanju frazama, kao što je to do sada bio slučaj nego u njihovom zaoštravanju. Uostalom, ne bi bilo prvi put da se ljevica u borbi za bolje i pravednije građansko društvo bori i za bolju poziciju u njemu. U protivnom ostaje samo pojam ljevice bremenit iskustvom svoje propasti. ..Trebalo bi vjerovati da su potpisnici Jahorinske deklaracije  prepoznali te nove okolnosti u kojima nova ljevica treba da djeluje.

Širi front 

Da bi se naprijed navedeno sprovelo u djelo nužno je proširiti broj političkih aktera okupljenih oko Jahorinske deklaracije. U taj red sigurno se mogu ubrojati još neke stranke, pojedinci i organizacije koje bi u jednom širem dijalogu pokušale ostvariti ono što je zacrtano. Potrebno je između ostalog u ovako lošoj amtosferi prevazići neke lične razmirice i sujete, ako se već želi djelovati u korist općeg dobra. Na kraju krajeva Jahorinska deklaracija, barem kako se čini, ne predstavlja kraj nego početak, i ne može se steći dojam da su njeni inicijatori za sobom zatvorili vrata. Kako će biti u budućnosti, to ipak ostaje da se vidi.

 

Izvor: Vijesti.ba

 

Kategorije: BiH

Mini serijal o novcu i finansijskoj pismenosti

Grujin svijet - Čet, 19/10/2017 - 23:19
Pri raspoređivanju novca i zaduživanju mnogi građani prave greške zbog kojih zapadaju u finansijske probleme i ugrožavaju egzistenciju. Razlog tome je izuzetno slaba finansijska pismenost većine stanovništva. Zbog toga je važno da se sa finansijskim opismenjavanjem počne što ranije. Dok se na zapadu lične finansije izučavaju od osnovne škole kod nas se ovaj predmet počinje izučavati tek na fakultetima koji su povezani sa ekonomijom.Očigledno je da ni većina odraslih ne zna mnogo o upravljanju novcem. Eto, naši roditelji su bili naših godina kada je inflacija „gutala“ zadnju ratu kredita. Neki nisu ni svjesni da danas nije tako. Oni i njihovi roditelji su kredite dobijali i vraćali u dinarima. Danas je ponuda različitih finansijskih proizvoda i usluga toliko široka da ni ekonomisti ne mogu da prate sve.Djeca svijest o novcu stiču već od treće godine kroz sitne, ali svakodnevne lekcije. Prema tome, uvođenje finansijske pismenosti u škole u doba kada je naša generacija dobijala tehničko obrazovanje ili domaćinstvo je prekasno. To kažem jer nije praksa samo kod nas da su se ljudi opekli zbog nepoznavanja osnovnih stvari. Nisu potrebna nikakva istraživanje ni strategije da vidimo da, kao društvo, nismo dovoljni informatički niti finansijski pismeni. .Hrvatska, odavno radi na uvođenju predmeta lične finansije i u osnovne i u srednje škole. S druge strane, finansijska pismenost mladih kod nas je na niskom nivou, jer obrazovni programi nisu usaglašeni sa ekonomskim sistemom.Jedan od sterepotipa kod nas je da „novac kvari ljude“. Ovakve izjave djeci od malih nogu stvaraju neodgovoran odnos prema novcu. Kada steknu ovakav stav kao djeca ljudi se olako odriču novca ili imaju probleme u naplati svog rada. Dakle finansijska pismenost treba da počne iz kuće.Roditelji sa djecom treba da razgovaraju o novcu i da im usade naviku da ne troše impulsivno. Međutim, očigledno je da ni većina odraslih ne zna mnogo o upravljanju novcem. Zato bi bilo korisno uvesti finansijsku pismenost u škole da djeca shvate zašto roditelji rade, na šta troše novac i kako ga štede za nešto važno. Deca treba da uče kroz kroz sitne, ali svakodnevne lekcije. Na primjer, da se u kupovinu ide samo sa spiskom. Ipak, na spisak se stavi jedna stvar koju djeca vole. Tako se djeca uče ograničenjima i planiranju u trošenju.Eto, da li vam je ikad palo na pamet zašto pametni ljudi donose glupe odluke u vezi sa novcem? Najkraći odgovorni bi bio: “Niko ih nije naveo da razmišljaju o toj temi. Ni u školi, ni u kući ni na poslu.“ Većina ljudi prestane da uči o novcu i ličnim finansijama kada se zaposle i otvore račun u banci na koji im pristiže plata. Takođe, većina ljudi o finansijskoj budućnosti razmišlja tek kad zapadne u probleme. Nažalost, najčešći motiv za planiranje troškova je gubitak posla, bolesti ili povreda i druge neugodne situacije koje mogu dovesti u pitanje prilive novca ili izostanak prihoda. S tim u vezi najvažnija pravila za lične finansije su: 
  1. Svako (lice ili domaćinstvo) treba imati fond za „crne dane“.
  2. Izbori o obrazovanju i toku karijere jesu bitni ali nisu neophodni za vođenje ličnih finansija.
  3. Navike o trošenju novca razvijaju se već od djetinjstva ali se mogu i mijenjati.
  4. Zarade nemaju efekta ako se loše upravlja finansijama.
  5. Inflacija obezvrjeđuje novac, ali i druge oblike finansijske imovine.
  6. Izbjegavajte dopuštena zaduženja po tekućem računu.
  7. Ne propuštajte dobre prilike za ulaganja.
U vezi sa navedenom bio sam snažno motivisan da u proteklih mjesec dana napravim mini serijal o ličnim finansijama i finansijskoj pismenosti. Drago mi je da tekstovi nisu prošli nezapaženo. Tekstovi su objavljeni i na portalima BL moj Grad, Big portal, portal Buka i u Nezavisnim novinama.


Naslov Blog BLMojGrad Big Portal Nezavisne novine Buka Značaj novca u svakodnevnom životu 13.10. 13.10. 16.9. 16.9. Koliko vremena potrošimo na brigu o novcu 9.10. 9.10. 20.10. Kako preuzeti kontrolu nad vlastitim   finansijama 2.10. 2.10. 7.10. 11.10. Kako preživjeti nepredviđene troškove – planiranje i zapisivanje troškova 29.9. 29.9. 3.10. Šta ustvari znamo o kreditima i tumačenju   između redova efektivne kamatne stope 22.9. 25.9. 22.9. 25.9.
Zahvaljujem se svima koji su prepoznali moj trud i podržali me.

Na kraju, evo nekoliko lijepih izjava o novcu:
Ričard Fridman: „Novcem možeš kupiti najboljeg psa, ali jedino ljubav ga može natjerati da maše repom.“
Ajn Rand: „Novac je samo alat. Odvešće te gdje god poželiš ali neće zamijeniti tebe kao vozača.“
Ralf Valdo Emerson: „Može li se iko sjetiti kad to vremena nisu bila teška i kad novaca nije bilo malo?“
Džon Raskin: „Malo dobročinstvo i sjećanje su nekada vredniji od mnogo novca.“
David Geffen: „Ko god misli da će ga novac učiniti sretnim nije nikada ni imao novca.“
Džonatan Svift: „Mudar čovjek treba da ima novac na umu, ali ne na svom srcu.“
Samuel Butler: „Prijateljstvo je slično novcu - lakše ga je zaraditi nego zadržati.“
Ron Dennis: „Novac je apsolutno nevažan, osim u slučaju kad ga nemaš.“
Seneka: „Ako ga umiješ koristiti, novac je sluškinja, u protivnom je gospodarica.“
Kategorije: BiH

Bosna i Hercegovina: građanska ili tronacionalna država?

Liberalni forum - Uto, 17/10/2017 - 03:51

U svjetlu najnovijih separatističkih težnji u Europi, najave promjena Izbornog zakona Bosne i Hercegovine te najavama novih referenduma u Bosni i Hercegovini, Liberalni forum u ponedjeljak, 30.10.2017. godine sa početkom u 18 sati, organizira debatu na temu “Bosna i Hercegovina: građanska ili tronacionalna država”, koja će se održati u Hotelu Europe u Sarajevu.

Cilj debate je da kroz sučeljavanje argumenata analizira različite modele građanskog i federalističkog uređenja Bosne i Hercegovine te da ponude svoje viđenje najboljeg modela za našu zemlju. Učesnici debate su dr.sc. Dženeta Omerdić, vanredna profesorica Pravnog Fakulteta u Tuzli i Milan Sitarski, stručni saradnik Instituta za društvenopolitička istraživanja iz Mostara. Moderator debate je Danijal Hadžović, predsjednik Liberalnog foruma.

Debata se realizira u okviru projekta “Jačanje slobode dijalogom” koji je podržan od strane Atlas mreže. Projekt će se realizirati kroz organizaciju pet debata na različite filozofsko-pravne, ekonomske, političke i praktične teme. Partner projekta je Open Fest koji se ove godine održava po drugi put u Sarajevu.

Kategorije: BiH

“Liberalizam” prvi put na južnoslovenskim jezicima

Liberalni forum - Uto, 17/10/2017 - 03:51

„Liberalizam“ je čuveno djelo velikog ekonomiste i liberalnog mislioca Ludwiga von Misesa napisano u odbranu slobodnog društva, te jedno od posljednih djela stare liberalne škole iz kojeg možemo mnogo toga naučiti o liberalnoj ideologiji. Ova knjiga već 90 godina smatra se jednim od najvažnijih liberalnih testamenata za slobodarske pokrete širem svijeta. Ipak, o intelektualnoj klimi koja vlada u zemljama bivše Jugoslavije slikovito svjedoči činjenica da ni gotovo 3 decenije nakon sloma komunizma ova knjiga još uvijek nije prevedena ni na jedan od južnoslavenskih jezika.

Objavljena 1927. godine, u jeku rasta popularnosti kolektivističkih ideologija komunizma i fašizma, knjiga postavlja ključno pitanje: ako ne socijalizam i ako ne fašizam ili intervencionizam, koja vrsta društvenog sistema najviše doprinosi ljudskom napretku i prosperitetu? Misesov odgovor sumiran je u naslovu, a podrazumijeva klasični liberalizam.

Ovo je jedna od najvažnijih Misesovih knjiga i također jedna od najispirativnijih knjiga o ideji slobode ikad napisanih. Ostaje jedna od onih knjiga koje u svijetu mogu poslužiti kao iskra za paljenje vatre slobode, što je vjerovatno razlog zašto je već prevedena na mnoštvo svjetskih jezika.

Upravo iz ovih razloga, nevladina organizacija Liberalni forum iz Bosne i Hercegovine i portal liberal.hr iz Hrvatske organizirali su crowdfunding kampanju za prevod ovog izvanrednog djela na južnoslovenske jezike. Nakon uspješno provedene kampanje slijedi prevod a potom i izdavanje samog djela. Projekt prevoda ove knjige bit će predstavljen na ovogodišnjem Open Festu u Sarajevu, 29.10.2017. godine u 12 sat u hotelu Europe i. O knjizi će govoriti: Darjan Minov, izvršni direktor Liberalnog foruma, Danijal Hadžović, predsjednik Liberalnog foruma, Admir Čavalić, ekonomski stručnjak i direktor udruženja Multi te Omer Bakalović, poduzetnik i suvlasnik kompanije Media Plus.

Kategorije: BiH

Pogrešne teorije koje su dovele do katastrofe: Marks kao ekonomist je bio potpuni promašaj

Liberalni forum - Ned, 15/10/2017 - 04:53

Piše: Slaviša Tasić

Možda je najupornija zabluda o Karlu Marksu to da je on bio ozbiljan, pronicljiv i dalekovid teoretičar, čija se agenda u praksi samo nesrećnim spletom okolnosti izjalovila. Komunizam je propao gde god je u raznim verzijama isproban. Što je verzija bila bliža originalnim knjiškim šemama, to je katastrofa, kao u Kambodži, bila veća. Socijalističke privrede koje su udaljile od teoretskih ideala, kao SFRJ, uspijevale su da prežive mada ne i da rastu i obogate se poput tržišnih ekonomija toga doba.

Marksovo ekonomsko teoretisanje je i za ondašnje standarde bilo neutemeljeno i proizvoljno. Svoju teoriju on je sazidao na aksiomu da jedino ljudski rad stvara ekonomsku vrijednost. Krenuvši od tako pogrešnog ubjeđenja, Marks je upitao kako onda može postojati profit za vlasnike kapitala. Stvaraju ga radnici svojim znojem, jer prema aksiomu od kojeg je krenuo i ne može biti drugačije.

Preduzetnička ideja, organizacija posla i rizik ulaganja kapitala kod Marksa ne postoje, računa se samo uloženi rad. A račun uloženih radnih sati pokazivao je sistemsku prevaru – kapitalisti radnicima ne isplaćuju zasluženu zaradu već jedan dio neopravdano zadržavaju za sebe.

Sva famozna dijalektika svela se, dakle, na kružno rezonovanje: pošto samo rad stvara vrijednost, sva vrijednost mora pripasti radu. Da je polazna pretpostavka Marksove logike pogrešna bilo je jasno još za vrijeme njegovog života. Raniji teoretičari jesu nagađali da ekonomsku vrijednost stvara samo rad. Ali već od 1870-ih, ubrzo nakon objave prvog toma Kapitala, ekonomisti širom Evrope odbacili su radnu teoriju vrijednosti kao duboko pogrešnu i nikada joj se više nisu vratili.

Nasađena na pogrešnom polaznom principu, ni Marksova predviđanja se nisu ostvarila. Radnici nisu bivali sve siromašniji i sukobi rada i kapitala nisu se zaoštravali. Naprotiv, historičari su pokazali da se položaj radnika osjetno poboljšavao još za vrijeme Marksovog života. Kao u današnjoj Kini, mladi ljudi su širom tadašnje Evrope hrlili sa sela u gradove da bi naporni poljski rad zamijenili radom za redovnu i vremenom sve veću platu. Niti je kapitalizam posustao uslijed dugoročnog pada profitnih stopa kako je Marks prorekao. Profitne stope nikad nisu bile tako visoke kao što su Marks i sljedbenici zamišljali, ali do današnjeg dana one niti posebno padaju niti naročito rastu.

Marks je bio čovjek koji je čvrsto vjerovao u svoje ideje i posvetio im čitav svoj život. Neka njegova šira političko-filozofska zapažanja zavređuju pažnju i danas. Tehnološki determinizam koji trvdi da materijalna baza uslovljava društvene odnose – da ručni mlin stvara feudalizam a parni mlin donosi kapitalizam – ponovo je intrigantan u 2017. godini kada se u svijetu raspravlja kako nove tehnologije, internet i društvene mreže mijenjaju politički poredak. Ali baš zbog svoje ideološke posvećenosti Marks i nije bio nikakav ekonomski teoretičar. Iako je volio da ističe naučnost svojih teorija i nenaučnost tuđih, uvijek je prvenstveno bio ideolog revolucionarne ljevice. Svoj stav o kapitalizmu i komunizmu jasno je obznanio još 1848. kada je kao mladić u svojim kasnim dvadesetim sa Engelsom sastavio Manifest komunističke partije. Sve kasnije detaljno ekonomsko teoretisanje iz Kapitala i drugih spisa nije bilo teorijska osnova komunizma kako su nas u školama i na fakultetima učili, već naknadni pokušaj da se ova radikalna ideologija predstavi naučnom i racionalizuje.

 

 

Preuzeto sa: Tržišno rešenje

Kategorije: BiH

Značaj novca u svakodnevnom životu

Grujin svijet - Čet, 12/10/2017 - 23:58
Pojam novca je od davnina predmet razmatranja ekonomista, filozofa, sociologa i psihologa. Ekonomisti će hladno reći da su pare roba za koju se može kupiti svaka druga roba. Uobičajena definicija novca kaže da je novac blago, platežno sredstvo, obračunska jedinica i mjerilo vrijednosti te puko sredstvo razmjene. Još preciznije, veliki broj ekonomista smatra da su sve odlike novca proizilaze iz posljednje. Bilo da se shvata kao vrijednost ili sredstvo - novacem kao mjerom se racionalno iskazuju pare ili marke koje treba izdvojiti za nešto, kamatna stopa za određen rok otplate ili prosto pozajmica koju treba vratiti.Uprkos tome, odnos pojedinca prema novcu u velikoj mjeri zavisi od vaspitanja odnosno od načina života. Načelno, svako može da realno i odgovorno odredi svoje finansijske i materijalne ciljeve, da razvije disciplinu i da uspostvljanjem „ličnog računovodstva” prati ostvarenje zacrtanih planova. Ipak, u raznim društvima i sredinama novac ima posebne uloge: on je mjera vrijednosti, sinonim ugleda i statusa, poluga moći, ključ za mnoge brave i sapun za razne prljavštine. U nekim sredinama uspjehom se računa samo bogatstvo. Kako nemaju svi ljudi jednake šanse da ga steknu tako nastaje revolt iz koga može proizaći asocijalno i kriminalno ponašanje. S tim u vezi, samo bogatstvo jeste objektivna kategorija koja se može mjeriti. S druge strane, biti siromašan subjektivna je kategorija. To je stanje uma. Baš zato mnogi ljudi se lako zalete za lako dostupni online kredit jer im se on učini kao jeftin kredit ili pozajmica bez zaloga i potroše ga na nešto banalno kao što je klađenje, nakit ili ljetovanje s kojim se diče na društvenim mrežama. Brza pozajmica novca je zamišljena je da ljudima uštedi vrijeme i olakša im neugodnu situaicju pozajmljivanja za nepredviđene troškove a bez prevelike papirologije jer se radi o, za zajmodavca, ne previše velikim iznosima z akoje je kratak rok otplate. Međutim, nije bogat onaj koji puno ima već onaj kome malo treba. Zato, psiholozi kažu da postoje dva načina da budete bogati: jedan je imati sve što želite, a drugi biti zadovoljan onim što imate. Normalno i prirodno je da ljudi uvijek teže situaciji koja je bolja od one u kojoj se trenutno nalaze. Mozak uvijek teži ka stepenici više. Momo Kapor je rekao: „Ima li tragičnijeg čoveka od onog koji je najzad dobio sve što je nekada želio?” Zato savremen čovjek teži ili barem treba da teži dostizanju stanja za koje su pare samo sredstvo razmjene. S tim u vezi, nikakva brza pozajmica online neće rješiti naše dugoročne ciljeve. Rok otplate keš kredita je veoma kratak. Tako da se dičenje brzo stečenim parama koje su potrošene bez dobrog plana i cilja vrati poput bumeranga.Pare za pojedinca dobijaju pravu vrijednost tek u momentu kad se rastajemo od njih. Eto, ko baš želi da spozna i iskaže vrijednost svog novca neka ga posudi ali da vodi računa koliko iznosi kamatna stopa. Doduše, manje bolno može da bude kada koristite kreditni kalkulator ali osjećaj nije isti.Na kraju, novac je uvijek rado viđen gost. Zamislite da o nekome često govorite ružne stvari a želite ga u svojoj blizini. Ne ide. Prosto ga odbijate. Eto, isto je i sa novcem.
Kategorije: BiH

Liderstvo 21. vijeka: Liderstvo, društvena odgovornost i održivi razvoj

Nikola Kužet - Čet, 12/10/2017 - 07:45
Pojam poslovno liderstvo, odnosno lideršip ili vođstvo je jasno definisan u prethodnom tekstu i određene su njegove razlike u odnosu na menadžment, odnosno upravljanje. Međutim postoje veze koje povezuju liderstvo, društveno odgovorno ponašanje i održivi razvoj. S obzirom da je liderstvo već opisano, vrijedi detaljno definisati i druga dva pojma kako bi se jasnije opisale tačke koje ih povezuju.
Društvena odgovornost preduzeća – Evropska komisija u svojim smjernicama za politiku društvene odgovornosti preduzeća istu definiše kao "koncept prema kojem preduzeće na dobrovoljnom principu integriše brigu o društvenim pitanjima i zaštiti okoline u svoje poslovne aktivnosti i odnose sa stejkholderima (vlasnicima, dioničarima, zaposlenicima, potrošačima, dobavljačima, vladom, medijima i širom javnošću)".[1]International Business Leaders Forum (IBLF) smatra da je društvena odgovornost “promovisanje odgovorne prakse u ekonomiji koja privredi i društvu koristi te olakšava ostvarenje društvenog, ekonomskog, ekološki održivog razvoja maksimizirajući pozitivan uticaj ekonomije na društvo, uz istovremeno svođenje negativnih učinaka na minimum.”
Društveno odgovorno poslovanje je postalo vrlo poželjan oblik poslovne strategije u kompanijama koje tržišno posluju. Osim što Evropska komisija, ali i druge institucije insistiraju na ovoj temi, ona je bitna i zbog imidža koji donosi kompaniji i brendu. Današnji potrošači su vrlo zainteresovani za ova pitanja i često pri izboru kompanije, brenda, proizvoda ili usluge gledaju i na ove karakteristike, odnosno biraju one koje se ponašaju društveno odgovornije. Nažalost, čest razlog za društveno odgovorno ponašanje kompanija zna biti pritisak javnosti i to tek nakon što se kompanija pokaže društveno neodgovornom.

Održivi razvojOdrživost je sposobnost održavanja ravnoteže određenih procesa ili stanja u nekom sistemu. Danas se najčešće koristi u vezi sa biološkim i ljudskim sistemima. U ekološkom smislu održivost se može definisati kao način po kojem biološki sistemi ostaju raznoliki i produktivni tokom vremena. Za ljude, ona je potencijal za dugoročno održavanje blagostanja koje ovisi o blagostanju prirodnog svijeta i odgovornoj upotrebi prirodnih resursa.[2]Prema tome, održivi razvoj predstavlja koncept po kom se politike i strategije stalnog ekonomskog, tehnološkog i društvenog napretka razvijaju tako da taj napredak ne narušava okolinu, biološki svijet i prirodne izvore koji su bitni za budućnost civilizacije. Koncepti održivog razvoja se danas mogu pronaći u mnogim oblastima kao što su održiva arhitektura, održiva poljoprivreda, permakultura, zelena gradnja, zelena tehnologija, obnovljiva energija. Postoje čak i koncepti reorganizacije svih životnih uslova pa tako postoje eko sela, eko gradovi i eko opštine. Crna Gora je, kao prva na svijetu, pokušala sprovesti koncept ekološke države i prava je šteta što se odustalo od te ideje.U korporativnom sektoru se češće upotrebljava termin „Korporativna društvena odgovornost“, odnosno Corporate social responsibility (CSR). Da bi se kompanija smatrala društveno odgovornom potrebno je da se ponaša u skladu sa normama društveno odgovornog ponašanja, ali i da poštuje ekološke principe održivog razvoja. Da bi kompanija uživala imidž društveno odgovorne potrebno je da kroz svoju viziju, misiju, strategiju i ciljeve promoviše društvenu odgovornost i održivi razvoj, a ne da dopusti sebi da je neko tjera na to. Potrebno je da kompanija ide dalje od drugih, insistira na ovim principima, a tek se zatim promoviše  kao društveno odgovorna.Mnoge kompanije koje se bave eksploatacijom i preradom sirove nafte promovišu sebe kao ekološki osvještene i društveno odgovorne. Često njihove kampanje nailaze na organizovan revolt i anti-kampanje koje organizuje civilno društvo jer ih smatraju licemjernim. Posljednjih decenija je bilo mnogo takvih usmjerenih akcija protiv velikih naftnih kompanija.



Da bi lider mogao poticati društvenu odgovornost i održivi razvoj u poslovanju prije svega mora biti duboko etičan i moralan. Lider 21. vijeka to ne radi samo zato što je to ispravno i jer se zbog toga dobro osjeća već i zato što smatra da se kroz visoko moralan način poslovanja mogu kvalitetnije ostvariti ekonomski ciljevi. On u ovakvom načinu poslovanja vidi šansu da izgradi povjerenje kod svojih klijenata i svog tima na način na koji to drugi još ne rade i ne uviđaju prednosti takvog odnosa. Trobilansni koncept predstavlja modul po kojem se rad neke kompanije mjeri njenim doprinosom po tri osnove:
  1. Ekonomska isplativost
  2. Ekološka odgovornost
  3. Društvena odgovornost.
Prema ovom konceptu pri analizi nekog poslovnog poduhvata moraju se uzeti u obzir sva tri navedena aspekta. Na taj način kompanija stavlja do znanja da joj nije stalo samo do ekonomskog aspekta poslovnog projekta već da vodi računa i o lokalnom i globalnom održivom razvoju i socijalnom uticaju tog projekta.Poslovanje na društveno odgovoran način i uvažavanje principa održivog razvoja je posebno bitno u kompanijama u kojima je povjerenje i građenje dugoročnih odnosa sa stejkholderima važan aspekt poslovanja. Uloga lidera je da proaktivno djeluje i prvi insistira na poštivanju ovih principa. Ukoliko se lider bude ponašao društveno odgovorno i insistirao na održivom razvoju može očekivati da će se taj odnos duplicirati i multiplicirati kod njegovog tima i da će sa vremenom kompanija koju vodi steći pozitivan imidž društveno odgovorne kompanije.
Evo nekoliko primjera. Britanska kozmetička kompanija Lush je izgradila pozitivan imidž na činjenici da koristi isključivo prirodne sastojke u proizvodnji i svoje proizvode nikad ne testira na životinjama. Njemački trgovački lanac DM svoje radnike plaća iznadprosječno, tretira ih sa posebnom pažnjom, a mnogi njihovi prehrambeni proizvodi nose Fair Trade certifikat koji garantuje da su svi učesnici u procesu proizvodnje tog proizvoda, a naročito farmeri, bili fer plaćeni i tretirani. DM ove podatke vrlo pametno koristi u kreiranju identiteta i imidža.
Sa druge strane, britanski naftni gigant BP se vrlo neslavno ponio nakon ekološke katastrofe u Meksičkom zalivu izazvane izlivanjem nafte iz bušotine sa njihove platforme. Kampanjom su pokušali popraviti imidž nakon incidenta, ali javnost je izuzetno loše reagovala na taj pokušaj. Kampanja je globalno percipirana kao licemjerna i izazvala je lavinu negativnih komentara i ismijavanja.


[1]EC White Paper on Corporate Social Responsibility, 2003[2] www.hr.wikipedia.org/wiki/Održivost
Kategorije: BiH

Ludwig von Mises: Liberalizam

Liberalni forum - Uto, 10/10/2017 - 06:27

Na današnji dan 1973. godine umro je veliki austrijski ekonomist i šampion klasičnog liberalizma Ludwig von Mises. Tim povodom donosimo vam njegov uvod u knjigu Liberalizam iz 1927. u kojem autor, proročanski konstatuje, kako zbog odustajanja od vrijednosti i tekvoina liberalizma tadašnja civilizacija nezaustavljivo srlja u katastrofu. S nastavkom navedenih trendova, deceniju kasnije, svijet će zaista i završiti u najrazornijoj katastrofi koju je ljudska civilizacija ikad vidjela  – Drugom svjetskom ratu.

Piše: Ludwig von Mises

Filozofi, sociolozi i ekonomisti 18. i ranog 19. stoljeća formulisali su politički program koji je služio kao vodič za društvenu politiku, najprije u Sjedinjenim Američkim Državama i Engleskoj, zatim na evropskom kontinentu i konačno i u ostalim dijelovima naseljenog svijeta. Nigdje ovaj program nije u potpunosti proveden. Čak ni u Engleskoj, koja se naziva domovinom liberalizma i modelom za liberalnu zemlju, zagovornici liberalizma nikada nisu uspjeli ostvariti sve svoje zahtjeve. U ostatku svijeta samo dijelovi liberalnog programa su bili usvojeni, dok ostali, manje važni, su ili odbijeni na samom početku ili odbačeni nakon veoma kratkog perioda. Samo uz određeno pretjerivanje možemo reći da je svijet jednom živio liberalno doba. Liberalizmu nikada nije dozvoljeno da pusti pune plodove.

Ipak, i ta kratka i suviše ograničena dominacija liberalnih ideja bila je dovoljna da promijeni lice zemlje. Došlo je do veličanstvenog ekonomskog razvoja. Oslobađanje čovjekovih produktivnih moći umnožilo je sredstva za život nekoliko puta. Uoči Velikog rata (koji je i sam bio rezultat dugotrajne i gorke borbe protiv liberalnog duha i koji je potaknuo razdoblje još gorljivijih napada na liberalne principe), svijet je bio naseljeniji nego ikad i svaki je stanovnik mogao živjeti neuporedivo bolje nego je to bilo moguće u ranijim stoljećima. Napredak koji je liberalizam stvorio znatno je smanjio smrtnost novorođenčadi, koja su bila besmislena žrtva ranijih godina i, kao rezultat poboljšanja životnih uslovila, produžio je prosječni životni vijek.

No, ovaj prosperitet nije tekao samo odabranoj klasi privilegovanih pojedinaca. Uoči Svjetskog rata, radnik u industrijskim zemljama Europe, Sjedinjenih Država i prekomorskih kolonija Engleske živio je bolje i gracioznije nego plemić davno prije. Ne samo da je mogao jesti i piti prema svojoj želji; mogao je dati svojoj djeci bolji odgoj; mogao bi, ako je želio, sudjelovati u intelektualnom i kulturnom životu svoje nacije; i, ako je imao dovoljno talenata i energije, mogao je bez poteškoća podići svoj društveni položaj. Upravo u zemljama koje su otišle najdalje u usvajanju liberalnog programa, vrh društvene piramide, uglavnom, nije bio sastavljen od onih koji su od samog rođenja uživali povlašteni položaj na osnovu nasljedstva ili visokog položaja njihovih roditelja, nego od onih koji su, pod povoljnim uslovima, svojim vlastitim snagama izgradili sebi put iz strašnih okolnosti. Prepreke koje su u ranim godinama razdvajale gospodare i kmetove pale su. Sada su postojali samo građani s jednakim pravima. Niko nije bio hendikepiran ili progonjen zbog svoje nacionalnosti, mišljenja ili vjere. Unutrašnji politički i vjerski progoni su prestali, a međunarodni ratovi su bivali sve rjeđi. Optimisti su već pozdravljali zoru novog doba vječnog mira.

Ali događaji su se okrenuli. U devetnaestom stoljeću pojavili su se snažni i nasilni protivnici liberalizma koji su uspjeli izbrisati veliki dio onoga što su liberali stvorili. Svijet danas više ne želi čuti za liberalizam. Izvan Engleske izraz “liberalizam” gotovo da je zabranjen. U Engleskoj, budite sigurni, još uvijek postoje “liberali”, ali većina njih su to samo imenom. Zapravo, oni su prije umjereni socijalisti. Svugdje je danas politička moć u rukama antiliberalnih stranaka. Program antiliberalizma oslobodio je snage koje su dovele do velikog svjetskog rata, a zahvaljujući uvoznim i izvoznim kvotama, tarifama, migracijskim barijerama i sličnim mjerama, doveli su nacije svijeta na mjesto uvodne međusobne izolacije. U svakoj je naciji to vodilo do socijalističkih eksperimenata čiji je rezultat bio smanjenje produktivnosti rada i istodobno povećanje žudnje i bijede. Ko god doslovno ne zatvara oči pred činjenicama, na svakom mjestu mora prepoznati  znakove katastrofe koja se približava svjetskoj ekonomiji. Antiliberalizam vodi prema općem slomu civilizacije.

Ako neko želi znati što je liberalizam i što ima za cilj, ne može se jednostavno obratiti historiji za informaciju i raspitati se o tome za šta su liberalni političari stajali i šta su ostvarili. Jer liberalizam nigdje nije uspio u potpunosti realizovati svoj program kako je namjeravao.

Niti nam programi i postupci onih stranaka koje se danas nazivaju liberalnim donose bilo kakvo prosvjetljenje o prirodi istinskog liberalizma. Već je spomenuto da čak i u Engleskoj ono što se danas smatra liberalizmom ima mnogo veću sličnost s torizmom (engleska verzija konzervativizma, op. aut.) i socijalizmom nego starim programom slobodnotržišnjaka. Ako postoje liberali koji smatraju da je s njihovim liberalizmom kompatibilno da podrže nacionalizaciju željeznice, rudnika i drugih preduzeća, pa čak i da podupiru carinske tarife, lako se može vidjeti da oni danas nemaju ništa s liberalizmom osim imena.

Niti je danas više dovoljno da se ideja liberalizma oblikuje iz proučavanja djela njenih velikih utemeljitelja. Liberalizam nije dovršena doktrina ili fiksna dogma. Naprotiv: on je nauka primijenjena na društveni život čovjeka. I baš kao što ekonomija, sociologija i filozofija nisu spavali od doba Davida Humea, Adama Smitha, Davida Ricarda, Jeremyja Benthama i Wilhelma Humboldta, tako je i doktrina liberalizma danas drugačija od onoga što se pod njom podrazumijevalo u njihovo doba,  iako su njena temeljna načela ostala nepromijenjena. Već dugi niz godina niko se nije usudio dati sažeti prikaz suštinskog značenja te doktrine. To može poslužiti kao opravdanje ovog pokušaja da uradimo taj posao.

Kategorije: BiH

Ko je bio Che Guevara? Ovih 7 psihopatskih izjava će vam otkriti

Liberalni forum - Pon, 09/10/2017 - 03:59

Ernesto Che Guevara (1928-1967), rođeni Argentinac, bio je istaknuti vojni i ekonomski lider tokom Kubanske revolucije. Ovaj zakleti marksist je tiom svoga kratkog života postigao dovoljno da ga dan-danas mladi i stari ljubitelji marksizma i socijalističke revolucije štuju kao heroja.

Dao je pogubiti desetine hiljada ljudi, među kojima mnogi čak i nisu bili njegovi vojni neprijatelji budući da ih je ubijao praktički bez suđenja. U njegovim objavljenim memoarima ima nekih, u najmanju ruku kontroverznih misli koje pokazuju kakav je čovjek bio i s kakvim pogledima na svijet. To nije ništa čudno s obzirom na njegova djela. Donosimo vam samo neke od njegovih poznatih citata.

7. “Riješio sam problem .32 kalibrom. U desnu stranu njegova mozga…Sve njegovo pripalo je meni.”

Tim je riječima proslavio ubistvo (i pljačku) svoga suradnika Eutimija Guerre kojeg je optužio za špijunažu.

 

6. “Ne trebam dokaz da bih ubio čovjeka. Trebam samo dokaz zašto ga ne bih trebao ubiti.”

Tako je Che odgovorio UN-u kad su ga pitali po kojem kriteriju daje ubiti ljude koji su na bilo koji način povezani s njegovom opozicijom.

 

5. “Naši drugovi iz tvornice napravili su zubnu pastu. Ona je dobra kao i prošla, čisti zube jednako, samo što se nakon nekog vremena pretvara u kamen.”

Che je bio i ekonomski vođa u kubanskoj vladi, zapravo to se zvalo ministar industrije. Bio je ekonomski nepismen, a između 1961. i 1963. jako puno ljudi je osiromašeno dok je provodio reformu zemljišta. Ova izjava je bila pokušaj objašnjenja zašto su njihovi socijalistički proizvodi tako loši. Kuba je tražila skoro 100 milijardi dolara pomoći od Sovjetskog Saveza samo da bi preživjela.

 

4. “Crnac je indolentan i sanjar, troši svoju malu platu na gluposti i piće. Evropljanin ima tradiciju rada i štednje, što ga je dovelo do ovog dijela Amerike i vodi ga dalje da se poboljšava, čak nezavisno o njegovim individualnim željama.”

Ljevičarska ikona, pa rasist…

 

3. “Moramo nastaviti putem slobode čak i kad bi to koštalo milione atomskih žrtava. SAD je veliki neprijatelj ljudske vrste. Protiv tih hijena nema druge opcije osim istrebljenja. Da su nuklearne rakete ostale na Kubi, mi bismo ih ispalili u srce SAD-a, znači u sam New York”.

“Mesar la Cabane”, kako su ga zvali, nije se libio priznati da bi napao Amerikance i nuklearnim oružjem, a nije mu bilo bitno čak ni koliko će njegovih ljudi poginuti, samo da socijalizam pobijedi.

 

2. “Trebamo eliminirati sve novine. Ne možemo imati revoluciju sa slobodnim medijima.”

Socijalisti ne vole slobodu govora? Nevjerojatno. Ali, do danas su se popravili. Današnji socijalisti toleriraju slobodu govora dok god se slažeš s njima.

 

1. “Mržnja je element borbe. Bezrezervna mržnja prema neprijatelju vodi nas preko naših prirodnih mogućnosti i ograničenja, ona čovjeka transformira u nasilan, učinkovit i selektivan stroj za ubijanje. Takvi moraju biti naši vojnici. Ljudi bez mržnje ne mogu pobijediti brutalnog neprijatelja.”

Komentar zaista nije potreban.

Kategorije: BiH

Koliko vremena potrošimo na brigu o novcu

Grujin svijet - Ned, 08/10/2017 - 23:55
Imate osjećaj da stalno briente o novcu? Niste jedini. Prema jednoj anketi jedna od tri osobe stalno brine o novcu a dvije od tri kažu da su pare među njihovim najvećim strahovima.Ljudi kažu "više novca, više problema", ali za one bez novca taj izraz izgleda smiješno. Biti bez novca, iščekivati ga ili ne biti u mogućnosti držati korak s računima je veoma stresno. Stres uzrokuje probleme u odnosima, mentalnom i tjelesnom zdravlju što se na kraju odražava na zdravstvene probleme pa onda rastu i računi za lječenje. Istraživanja pokazuju da je vrijeme tokom kojeg ljudi brinu o novcu različito ali da su pare nešto o čemu svi jednako brinu. S ciljem da manje brinemo o novcu možemo preduzeti nekoliko mjera za stabilizaciju ličnih finansija. Ruku na srce, nije realno očekivati da će iko od nas od redovnih prihoda na računu osigurati milion u nekoj stabilnoj valuti. Čak i da odvajamo marke svaki dan i da ih ulažemo po 10% godišnje tokom narednih 40 godina iznos na kraju opet neće biti veći od milion. 
Nije kamatna stopa kredita razlog za strah od kredita, vec težnja da obezbjedimo sve sto nam treba i zbog čega uzimamo „kredit do plate“
Naravno, normalno je biti nervozan i zabrinut. To pokazuje da se bavimo nečim važnim i da nam je do toga stalo. Zapravo, sve nas brine kamatna stopa kredita, kupovina ljekova, knjiga za školsku godinu ili obnova garderoba. Doduše ne jednako. Nije isti intenzitet brige za jeftin kredit, keš kredit ili za garderobu. Nažalost, težnja da to obezbijedimo se pretvori u brigu o novcu. Zato mnogo ljudi živi u grču. Brine se gubitka posla, boje se da neće moći platiti račune i da će ostati bez novca. I po pitanju toga preduzimaju jedino to - da se boje.Naravno, treba pokušati zaraditi dodatne marke. Mada, svjesni smo gdje živimo. Srećni su oni koji imaju i redovne izvore prihoda. Zato treba da napravimo rezove gdje je to moguće.Ipak, manje ćemo brinuti ako napravimo svoj budžet. Uporedimo sve svoje troškove s vašim prihodima. Ako ne znamo šta treba zaraditi ili smanjiti, ili koliko iznosi stvarna kamatna stopa kredita, tada će se situacija samo pogoršati i otežati povratak na pravi put.Bez sumnje, u kakvoj god da smo situaciji u ovom momentu biće ih još teških. S druge strane, biće i mnogo boljih. Čak i da sad sjedimo na brdu novca treba da se suočimo i izborimo sa svim trenutnim situacijama, a ne da sjedimo i brinemo o njima. Briga, ali ni zabijanje glave u pijesak, neće pomoći. Ima smisla analizirati stresnu situaciju, prihvatiti razloge koji su doveli do nje, pokušajti je popraviti i nastaviti dalje. 
Planirajmo vanredne troškove. Pokušajmo da barem tri odsto redovnog prihoda sklonimo sa strane. Tada će iznenadni šokovi biti manje bolni.
Ako usteda ne pomaze, tu je pozajmica bez zaloga, ali samo kao kratkorocno resenjePlanirajte periodične troškove. Na primjer, ako registracija automobila pristiže za godinu dana košta 300 maraka počnimo odmah da izdvajamo 25 maraka mjesečno. Čak i da nam nedostaje nešto malo neće nam teško pasti ni Pozajmica novca. U zadnje vrijeme zapazio sam akciju Forza kredit. Moguće je posuditi, recimo 100 KM na rok otplate do 30 dana bez kamate i provizije. Dakle, posudimo 100 maraka u roku od pola sata i vratimo 100 maraka u narednih mejsec dana. Ovakve stvari jesu privlačne ali treba biti veoma oprezan sa njima. ozajmi do plate. Ipak, ove pozajmice si dobre tek za kratkoročno prevazilaženje potreba za novcem.Kada zauzmete pravi stav, shvatićete da novac nije odgovor na vaše najdublje probleme. Vaše komšije, iritantne kolege i ljudi na društvenim mrežama ne vrijede ni malo u poređanju sa ljudima do kojih vam je zaista stalo. Usmjerite svoje vreme na prave prijatelje i porodicu, osobe koje zaista nešto znače. Ako mislite da ćete imati bolje prijatelje ili će vas ljudi više voljeti onda već sada nemate dobre prijatelje - ili ih ne cijenite.
Kategorije: BiH

Ludwig von Mises: Psihološki korijeni antiliberalizma

Liberalni forum - Sub, 07/10/2017 - 06:43

Nakon uspješne crowdfunding kampanje, Liberalni forum u saradnji s portalom Liberal.hr nastavlja s projektom prevođenja i izdavanja čuvenog djela Ludwiga von Misesa “Liberalizam”, koje će se do kraja godine naći na tržištima BiH i Hrvatske. U nastavku vam donosimo odlomak iz knjige u kojem von Mises objašnjava psihološke uzroke antiliberalnog raspoloženja i podrške socijalizmu.

 

Piše: Ludwig von Mises

Ne može biti zadatak ove knjige da raspravlja o problemu društvene saradnje drugačije nego racionalnim argumentima. Ali korijen opozicije liberalizmu ne može se naći samo pribjegavanjem metodi razuma. Ova opozicija ne proizlazi iz razuma, već iz patološkog mentalnog stava, iz neugodnosti i neurastenskog uzroka koji se može nazvati Fourierovim kompleksom, nazvanom po francuskom socijalisti tog imena.

Što se tiče ljutnje i zavidne zlonamjernosti, malo je toga potrebno reći. Ludilo je na djelu kad neko toliko mrzi nekoga radi njegovog povoljnog položaja u društvu, da je spreman podnijeti teške gubitke samo ako bi to moglo naštetiti onome koga mrzi. Mnogi od onih koji napadaju kapitalizam dobro znaju da će njihova situacija pod bilo kojim drugim ekonomskim sistemom biti manje povoljna. Ipak, s punim znanjem o toj činjenici, zagovaraju reformu, tj. socijalizam, jer se nadaju da će pod njim bogati, kojima zavide, patiti. Ono što se iznova i iznova čuje od socijalista je da će čak i materijalne želje biti lakše podnijeti u socijalističkom društvu jer će ljudi shvatiti da niko nije bolji od bližnjega.

U svakom slučaju, gnjev se i dalje može riješiti racionalnim argumentima. Naposljetku, nije previše teško razjasniti osobi koja je ispunjena ogorčenjem da joj cilj ne treba biti da pogorša položaj njenih boljih bližnjih, nego da poboljša vlastiti.

S Fourierovim kompleksom je mnogo teže boriti se. Ono što je uključeno u ovaj slučaj je ozbiljna bolest živčanog sistema, neuroza, što je primjerenije za brigu psihologa nego zakonodavca. Ipak, ne može se zanemariti u istraživanju problema modernog društva. Nažalost, medicinski stručnjaci do sada jedva da su se brinuli o problemu koji predstavlja Fourierov kompleks. Zapravo, čak i Freud, veliki majstor psihologije ili njegovi sljedbenici u svojoj teoriji neuroze teško da su primjetili ovaj slučaj, iako psihoanalizi zahvaljujemo što nam je otvorila put koji nas dovodi do koherentnog i sistemskog razumijevanja mentalnih poremećaja ove vrste.

Jedva da jedna osoba u milion uspije ispuniti svoju životnu ambiciju. Rezultati nečijeg rada, čak i ako je čovjek favoriziran srećom, ostaju daleko inferiorniji od onoga čemu su mudri sanjari dopustili mladosti da se nada. Planovi i želje razbijeni su na hiljadu prepreka, a vlastite snage pokazale su se preslabim da bi postigle ciljeve zbog kojih je neko ostavio svoje srce. Neuspjeh njegovih nada, frustracija njegovih planova, vlastita nedostatnost u odnosu na zadatke koje je postavio –  predstavljaju najdublje bolno iskustvo svakog čovjeka. Oni su, uistinu, zajednički mnogim ljudima.

Postoje dva načina na koji čovjek može reagirati na ovo iskustvo. Jedan od načina pokazuje Goetheovu praktičnu mudrost:

Misliš da bih trebao mrziti život,

Da bih trebao pobjeći u pustinju,

Jer nisu svi moj budni snovi cvjetali?

njegov Prometej plače. Faust prepoznaje u “najvišem trenutku” da je “posljednja riječ mudrosti”:

Nijedan čovjek ne zaslužuje ni slobodu ni život

Ako ih svakodnevno ne osvaja.

Takvu volju i takav duh ne može se pobijediti bilo kakvom zemaljskom nesrećom. Onaj ko prihvati život za ono što jest i nikada ne dopušta da bude pobijeđen od njega, ne traži utočište za svoje slomljeno samopouzdanje i utjehu u “spasonosnoj laži”. Ako željeni uspjeh nije pred vratima, ako poremećaji sudbine uništavaju u tren oka ono što se moralo dugotrajno graditi kroz godine napornog rada, onda on jednostavno umnožava svoje napore. On može gledati katastrofi u oči bez očajanja.

Neurotik ne može podnijeti život u njegovom pravom obliku. Previše je to surovo za njega, previše grubo, preuobičajeno. Da bi ga podnosio, on nema, kao zdravi čovjek, srce koje će da “nastavi unatoč svemu.” To ne bi odgovaralo njegovoj slabosti. Umjesto toga, traži utočište u zabludi. Iluzija je, prema Freudu, “samo ono što se želi, neka vrsta utjehe”; karakterizira je njena “otpornost na napade logike i stvarnosti”. Stoga nipošto nije dovoljno pacijentu pokušati ukazati na njegove vlastite deluzije uvjerljivom demonstracijom njihove apsurdnosti. Kako bi se oporavio, sam pacijent ih mora nadvladati. On mora naučiti razumjeti zašto se ne želi suočiti s istinom i zašto se skriva u iluzijama.

Samo teorija neuroze može objasniti uspjeh koji uživa fourierizam, ludi proizvod ozbiljno poremećenog mozga. Ovo nije mjesto za podnošenje dokaza Fourierove psihoze citiranjem odlomaka iz njegovih spisa. Takvi opisi zanimaju samo psihijatre, a možda također i ljude koji imaju određeno zadovoljstvo u čitanju proizvoda razvratne fantazije. No, činjenica je da marksizam, kada je bio primoran napustiti polje pompozne dijalektičke retorike i ismijavanja i klevetanja svojih protivnika, te napraviti nekoliko sitnih opaski relevantnih za ovo pitanje, nije uspio ponuditi ništa što bi se iole razlikovalo od onoga što je Fourier, “utopist”, uspio ponuditi. Marxizam također nije u stanju stvoriti sliku socijalističkog društva bez pravljenja dvije pretpostavke koje je Fourier već napravio, koje su proturječne svom ljudskom iskustvu i razumu. S jedne strane, pretpostavlja da  “materijalni supstrat” ​​proizvodnje koji je “već prisutan u prirodi bez potrebe za produktivnim naporom od strane čovjeka”, stoji na raspolaganju u tolikoj mjeri da ga ne treba ekonomizirati; odatle vjera marksizma u “gotovo neograničeno povećanje proizvodnje”. S druge strane, pretpostavlja da će se u socijalističkoj zajednici posao promijeniti iz “tereta u užitak” – zapravo, da će postati “primarna nužnost života”. Tamo gdje višak svake robe obiluje i gdje rad je zadovoljstvo, bez sumnje je lako stvoriti zemlju Dembeliju.

Marksizam vjeruje da s visine svog „naučnog socijalizma” ima pravo gledati s prezirom na romantizam i romantike. No, u stvarnosti njegova metoda ne razlikuje se od njihove. Umjesto uklanjanja prepreka koje stoje na putu ostvarenja njegovih želja, on također preporučuje  da sve prepreke jednostavno nestanu u magli fantazije.

 

U životu neurotika “spasonosna laž” ima dvostruku funkciju. Ne samo da ga tješi zbog prošlih neuspjeha, već pruža izglede za buduće uspjehe. U slučaju društvenog neuspjeha, koji nas se ovdje jedino tiče, utjehu  pronalazi u uvjerenju da razlog nepostizanja uzvišenih ciljeva kojima je težio ne treba tražiti u vlastitoj nesposobnosti, već u nedostacima društvenog poretka. Nezadovoljnik očekuje da će uspjeh doći rušenjem poretka koji ga u tome sprječava. Slijedom toga, posve je uzaludno pokušati mu objasniti da utopija o kojoj sanja nije izvediva i da je jedini temelj koji je moguć za društvo organizirano na načelu podjele rada – privatno vlasništvo nad sredstavima za proizvodnju. Neurotik pribjegava svojoj “spasonosnoj laži”, i kad mora napraviti izbor da se odrekne toga ili logike, preferira žrtvovati logiku. Jer život bi bio neizdrživ za njega bez utjehe koju pronalazi u ideji socijalizma. Ona mu govori da nije on lično, nego svijet uzročnik njegovog neuspjeha; i to uvjerenje podiže njegovo depresivno samopouzdanje i oslobađa ga od mukotrpnog osjećaja inferiornosti.

Baš kao što je pobožni kršćanin mogao lakše podnijeti nesreću koja ga je zadesila na zemlji jer se nadao nastavku ličnog postojanja u nekom drugom, boljem svijetu, gdje će oni koji su bili na prvom mjestu na ovom svijetu bili posljednji, a posljednji biti prvi; tako je, za savremenog čovjeka, socijalizam  postao eliksir protiv zemaljskih nedaća. No dok je vjerovanje u besmrtnost, u naknadu na onom drugom svijetu i u uskrsnuće, potaknulo moralno ponašanje u ovom životu, učinak socijalističkog obećanja je sasvim drugačiji. Ono ne nameće nikakvu drugu dužnost od političke podrške stranci socijalizma; ali istodobno podiže očekivanja i zahtjeve.

To je karakter socijalističkog sna, razumljivo je da svaki pristalica od socijalista očekuje upravo ono za šta je sada uskraćen. Socijalistički autori obećavaju ne samo bogatstvo za sve, već i sreću u ljubavi prema svima, puni fizički i duhovni razvoj svakog pojedinca, razvijanje velikih umjetničkih i naučnih talenata u svim ljudima, itd. Nedavno je Trocki izjavio u jednom od njegovih spisa da će u socijalističkom društvu “prosječni ljudski tip ustati na visine Aristotela, Goethea ili Marksa. I iznad ovog grebena pojavit će se novi vrhovi”. Socijalistički raj bit će kraljevstvo savršenstva, naseljeno od strane potpuno sretnih nadčovjeka. Sva socijalistička literatura je puna takvih gluposti. Ali ta glupost osvaja najviše pristalica.

Ne može se svaku osobu koja pati od Fourierovog kompleksa poslati ljekaru za psihoanalitičko liječenje; broj onih koji  su njime pogođeni daleko je prevelik. U ovom slučaju nema drugog lijeka nego liječenja bolesti od strane samog pacijenta. Kroz samopoznaju mora naučiti podnijeti svoj život bez traganja za žrtvenikom na kojeg može položiti sve krivnje i mora nastojati shvatiti temeljne zakone društvene saradnje.

 

Kategorije: BiH

Katalonija nema ni međunarodno, ni evropsko pravo na separatizam!

Liberalni forum - Čet, 05/10/2017 - 14:34

Katalonska regionalna vlada uskoro planira da proglasi nezavisnost. Pri tome, međutim, neće moći da se pozove ni na međunarodno, ni na evropsko pravo.

Isto kao što ni Kosovo nije postalo nezavisno pravno, već politički.

Pravo naroda na samoopredjeljenje je važan princip međunarodnog prava, ali je to takođe i zaštita teritorijalnog integriteta jedne zemlje. Na prvi princip poziva se katalonski pokret za nezavisnost, na drugi španska vlada. Međutim, međunarodnim pravom nije predviđeno pravo na secesiju, osim ako su u tome složne obe strane, što u Kataloniji očigledno nije slučaj.

Stvaranje nove države nije uvijek problem. Kada su se Česi i Slovaci razdvojili 1992. godine, to je obavljeno uz obostranu saglasnost. Kada su pedesetih i šezdesetih godina narodi Afrike proglasili nezavisnost, kolonijalne sile su djelimično pružale otpor, ali pravo naroda na samoopredeljenje je u Ujedinjenim nacijama bio vodeći princip.

Štefan Talmon, profesor međunarodnog prava iz Bona, smatra da Katalonci ne mogu na to da se pozovu:

„Pravo naroda na samoopredjeljenje pretpostavlja da postoji jedan narod koji na to pravo može da se pozove. Dio naroda u okviru nacionalne države, čak i da ima određeni identitet, u međunarodnopravnom smislu nije narod koji može da se pozove na pravo na samoopredeljenje“, objašnjava Talmon u razgovoru za DW.

To ne bi mogli ni Bavarci, ukoliko bi jednog dana odlučili da se odvoje od SR Njemačke. Jednako kao i kosovski Albanci, oni ne važe za narod u međunarodnopravnom smislu. Kosovo je nezavisnost od Srbije proglasilo 2008. godine, ali međunarodnopravni status još uvijek nije razjašnjen. Srbija na Kosovo i dalje gleda kao na dio svoje državne teritorije. Međunarodni sud pravde 2010. godine je doduše došao do zaključka da proglašenje nezavisnosti Kosova nije kršenje međunarodnog prava. Sud međutim nije definisao statusno pitanje i potvrdio je Rezoluciju 1244 koja garantuje suverenitet i teritorijalni integritet Savezne republike Jugoslavije, čiji je pravni naslednik Srbija.

U slučaju Kosova su, međutim, stvari dovođene pred svršen čin – u međuvremenu više od polovine od skoro 200 zemalja članica Ujedinjenih nacija priznalo je Kosovo kao nezavisnu državu. Španija to do danas nije učinila jer upravo vlada u Madridu strahuje da bi se na primjer najnovije balkanske secesije mogle pozvati Katalonija ili neke druge oblasti koje teže nezavisnosti.

 

 Nema pravnih uslova

Drugačiji slučaj je Škotska. Britanska vlada pod premijerom Dejvidom Kameronom pravno nije bila primorana da odobri referendum o škotskoj nezavisnosti. Ipak, odobrila ga ja 2014. godine kako bi se pitanje politički razjasnilo. Rezultat: 55 posto građana glasalo je za ostanak u Ujedinjenom Kraljevstvu. Prema anketama, i nakon odluke o Bregzitu – čemu se većina Škota protivila – to mišljenje se nije značajno promijenilo. Pitanje nezavisnosti Škotske čini se da je za sada zaključeno.

A Katalonija? O tome da su Katalonci i njihova kultura danas izloženi pritisku – za razliku od vremena generala Franka – ne može biti govora. Katalonija ima veliku autonomiju. Štefan Talmon ne vidi pravni osnov za katalonski pokret za nezavisnost: „Ni u španskom, ni u međunarodnom pravu nema pravnog osnova za nezavisnost Katalonije.“

Sabine Ridel iz berlinske Fondacije za nauku i politiku za agenciju DPA kaže: „Katalonski separatisti žele svoj region da proglase nezavisnim. Ustavno-pravno to ne mogu da učine, to je protivno međunarodnom pravu, s obzirom da imaju autonomiju.“ Ukoliko bi separatisti uspjeli da se otcijepe, posljedice bi bile nesagledive: „Ukoliko ugovore koje su sklopile države dovedemo u pitanje, onda imamo nove sukobe, a možda i ponovo rat u Evropi.“

 

 Postojeće države ne žele promjene

Ne samo međunarodno već i evropsko pravo štiti status kvo. U članu 4. ugovora o Evropskoj uniji stoji da države vode računa „o svom nacionalnom identitetu koji je izražen u osnovnim političkim i ustavnim strukturama, uključujući regionalnu i lokalnu samoupravu“, kao i o „teritorijalnom integritetu“. To znači da je otcepljenje nepoželjno.

Kada je riječ o međunarodnom pravu, Štefan Talmon dodaje: „Za međunarodno pravo su zadužene postojeće države. Zato je ono u oblasti državnog integriteta veoma otporno na promjene. Niko ne sječe granu na kojoj sjedi.“ Ukoliko bi države dozvolile otcepljenja „zbog subjektivnih osjećaja identiteta“ pojedinih grupa naroda ili oblasti, za kratko vrijeme, uvjeren je Talmon, u svetu više ne bi bilo oko 200, već 300 ili 400 država.

Katalonski ministar spoljnih poslova Raul Romeva međutim vjeruje da EU može „dalje da se razvija“, te da je ona „pragmatičan i dinamičan projekat koji se prilagođava realnosti.“ Ali tako u ovom trenutku nije.

Predsjednik Evropske komisije Žan-Klod Junker već je upozorio: „Dan nakon otcepljenja Katalonija ne bi mogla da bude članica Evropske unije.“

Dakle, morala bi ponovo da se kandiduje za članstvo, kako bi opet stekla pravo na evro i pristup evropskom tržištu. A u slučaju nove katalonske kandidature dovoljno bi bilo da se jedna od zemalja članica usprotivi i da pristup EU bude spriječen. To bi u svakom slučaju učinila španska centralna vlada, a vjerovatno i druge zemlje članice koje strahuju od sepaatizma. Dakle, separatisti ni pravno, ni politički nemaju dobre karte u rukama.

 

Kategorije: BiH

Liderstvo 21. vijeka: Lider ili menadžer

Nikola Kužet - Uto, 03/10/2017 - 05:45
U mom prvom tekstu o liderstvu 21. vijeka sam pisao o inovativnom lideru, cjeloživotnom učenju i razlici između inovacije i invencije. Danas se bavim razlikama između lidera i menadžera. Znam da su već stotine tekstova napisane na ovu temu, ali ja ću pokušati ući u esencijalne razlike i ne razvlačiti priču preširoko.
Peter Drucker kaže da menadžment znači raditi stvari na pravi način, a liderstvo znači raditi prave stvari. Teško da je moguće sažetije i konkretnije objasniti razliku između menadžmenta i liderstva. Menadžment je karijera, a liderstvo životni poziv. Kao upravljačke funkcije u preduzeću ova dva pojma se često preklapaju i imaju slične karakteristike, ali i posjeduju značajne razlike. Moderni menadžeri trebaju biti i menadžeri i lideri kako bi iz svojih timova izvukli najbolje.
Drucker dalje lidera definiše kao nekog ko ima sljedbenike, što ne mora biti slučaj sa menadžerom. Menadžer ima svoj tim ili zaposlenike. Prema istom autoru aktivnosti lidera se svode na stalan proces uticaja te davanja vizije i pravaca budućeg razvoja i djelovanja prema ostvarivanju unaprijed postavljenih ciljeva.Menadžment i liderstvo su kompatibilni i međusobno se ne isključuju. Ipak, postoje određene  karakteristike koje čine bitnu razliku između menadžera i lidera.
Menadžer: Lider: Kreira i provodi strategiju i akcione planove Definiše viziju i misiju kompanije Kontroliše izvršenje zadataka Motiviše zaposlene i inspiriše ih Rješava probleme Bavi se prevencijom problema Insistira na radu sa što manje grešaka Potiče druge na pozitivne promjene Definiše poslove i radne zadatke Trudi se da izvuči najbolje iz ljudi Donosi odluke u okviru nadležnosti Sklon je umjerenom riziku Insistira na poštovanju procedura i kodeksa Inicira i potiče kulturu promjena Posjeduje formalno obrazovanje i kvalifikacije Posjeduje prirodni talent, instinkt i harizmu Insistira na mjerljivim rezultatima Potiče stvaranje dobre atmosfere u timovima Zaposleni ga slušaju zbog njegove pozicije Uživa povjerenje zaposlenih i ima sljedbenike Vodi discplinovanjem Vodi primjerom Oprezan je Hrabar je

Lider 21. vijeka će uzeti najbolje iz liderstva i menadžmenta i sastaviti koktel osobina koje su idealne za funkciju i tim kojim upravlja. On je taktičan sa ljudima, razvija dobre odnose, vodi primjerom, ali zna i da traži rezultate i bude strog ukoliko je potrebno.Lideri moraju biti predvodnici promjena. Oni moraju instinktivno osjetiti kada je vrijeme da se mijenja ili ukida neka procedura, kada je momenat da se ulazi u novu investiciju ili mijenja tehnologija. Lider mora posjedovati hrabrost i viziju, ali i staloženost i smirenost kada vlada panika. On vidi dalje od ostalih, vidi prilike gdje ih drugi ne vide, ali zna i da se nosi sa krizama i problemima bolje od svih. Lideru je glava u oblacima, a noge čvrsto na zemlji.
Većina karakteristika lidera se mogu naučiti i istrenirati. Neki ljudi su rođeni lideri, ali većina poslovnih lidera je radila na sebi kako bi postali to što jesu. Neizostavna karakteristika lidera je njihov lični integritet i istančan osjećaj za pravednost. Dok je menadžerima uglavnom dovoljno da se sve odvija u skladu sa zakonom, kodeksom i pravilnikom o radu, dobar lider insistira na dodatnoj pravednosti, etici i poštenom odnosu i zato ga ljudi još više cijene i poštuju.Ipak ključna razlika između lidera i menadžera je u tome što lider kreira viziju, a menadžer kreira ciljeve. Dalje, lider gradi odnose, a menadžer gradi sisteme i procese. I na kraju, lider preuzima rizik, a menadžer kontroliše rizik. Jedno bez drugog ne ide. Vizija bez ciljeva je puka mašta, odnosi bez sistema i procesa su samo druženje, a rizik bez kontrole vodi u propast.
Stoga, odgovor na pitanje "Šta je važnije biti u 21. vijeku, lider ili menadžer?" glasi: "I lider i menadžer."
Kategorije: BiH

Kako preuzeti kontrolu nad vlastitim finansijama

Grujin svijet - Ned, 01/10/2017 - 23:57
Najkraće, drži se zadatih okvira ili „kako se pokriti koliko je deka dugačka".
Da li ste znali da su razlog za četiri od pet svađa u porodici pare? Mikrofinansiranje, pozajmica, rok otplate, kamatna stopa i druge teme mogu biti motiv za praćenje i planiranje troškova s ciljem smanjivanja tenzija u kući. Uprkos tome, većina ljudi kojoj sam predložio da redovno zapisuje i anlizira kuda im odlaze pare je tu ideju brzo – odbacila. Najčešće kažu da mjesečne prilive jedva razvuku bez nekog prostora za uštede i da marke brzo odu. Ipak, iskreno, koliko vas je ikad zapisivalo sve svoje troškove duže od dva mjeseca?


Nije najstrašnija stvar uzeti kredit do plate, ali definišite rok otplate do mjesec dana

Prvi korak u kontroli ličnih finansija je da, uz iznos očekivanog mjesečnog priliva, navedemo sve planirane troškove. Ako imamo neki kredit poželjno je da se navede kamatna stopa kredita i rok otplate. Sljedeći korak je da uz troškove dodamo kolonu u koju ćemo napisati zbir ostvarenih troškova na kraju mjeseca. Vremenom, kada istrajemo u praćenju troškova možemo upoređivati troškove po mjesecima i još bolje – sa istim mjesecima prethodnih godina. Lako ćemo da uočimo i iznose „sezonskih trendova“ poput većih iznosa za električnu energiju zimi ili obnavljanja sezonske garderobe. Još važnije, prepoznaćemo nepotrebne troškove.

Analiza troškova kao način da se sačuvaju ili uštede pare

Plaćanje računa, evidentiranje troškova, planiranje štednje odnosno praćenje i kontrolu finansija olakšavaju i informacione tehnologije. Postoji mnogo jednostavnih a besplatnih aplikacija za vođenje evidencije o ličnim ili porodičnim prihodima i rashodima. Ipak, za početak, poslužiće i rokovnik i neki kreditni kalkulator. Ne, evidentiranje ne podrazumijeva da provodimo sate nad troškovima razmišljajući treba li nam pozajmica bez zaloga, analizirajući kamatne stope i tražeći neki online kredit. Kontrola nad finansijama je zapravo vještina da se ne prostiremo više nego što je deka dugačka. Suština je da se držimo zadatih okvira. Ubrzo ćemo moći da, prilično bezbolno, alociramo troškove ako nam se i omakne neko veće plaćanje. To je prvi rezultat kontrole nad troškovima. Ruku na srce, zapisivanje troškova ne znači ništa ako ih ne analiziramo, ne upoređujemo i najvažnije – ako nemamo plan štednje ili ulaganja. Znači, sve to radimo, jer želimo da svoje pare sačuvamo, uštedimo ili potrošimo za nešto važno.

Očekivano, oni koji doguraju sa praćenjem troškova do kraja prvog mjeseca biće neprijatno iznenađeni iznosom koji je „ispario“. Dobra stvar je što ćemo prepoznati sitnice na koje trošimo, a bez kojih se može. Ne dozvolite da pare i kamatna stopa kredita kontrolišu vas. Naučite kako da preuzmete kontrolu nad svojim novcem. Za to je potrebno samo da usvojite malo znanja i dobrih navika. Počnite već danas. Ako ništa, imaćate neku vrstu dnevnika u kojem je zabilježeno kada i gdje ste bili i koliko ste trošili, da li ste tražili brzi kredit, online kredit ili vam je reebala brza pozajmica online. Kada budete u stanju da planirate svoj budžet sa svim prilivima i odlivima moći ćete da više štedite ili ulažete.
Kategorije: BiH

Zašto je BiH potreban liberalizam, a ne socijaldemokratija?

Liberalni forum - Ned, 01/10/2017 - 08:54

Piše: Danijal Hadžović

U srijedu sam u Tuzli zajedno sa Damirom Arsenijevićem, Dženetom Omerdić i Admirom Čavalićem učestvovao u debati na temu “Socijaldemokratija ili liberalizma: U kojoj ideji je spas za BiH”, koju je organizovao naš Liberalni forum. Iako, naravno, jedna debata (koja je trajala gotovo tri sata), nema kapacitet ponuditi odgovore na sva pitanja o optimalnom društveno-ekonomskom modelu i politikama koje su najadekvatnije da iz sadašnjeg stanja bijede, beznađa i siromaštva, BiH pretvorimo u naprednu i uređenu zemlju, ona je svakako za bh. društvo prijeko potreban dašak razmatranja različitih idejnih koncepata i mogućnosti kako da organizujemo naše društvo. O ovakvim temama i ovakvim stvarima se u Bosni i Hercegovini rijetko ili gotovo uopšte ne govori. Sukobi sljedbenika različitih političkih i društvenih filozofija više se svode na sukobe bazirane na kulturološkim i historijskim odrednicima te ličnim animozitetima, nego na sukobljavanje različitih i konciznih političkih programa i vizija. Stoga će Liberalni forum i u budućnosti, pored zagovaranja i širenja liberalne ideje u BiH, i na širem društvenom planu nastaviti zagovarati formiranje jasnih i definisanih ideoloških pozicija i vizija za BiH.

S tim u vezi za debatu smo odabrali temu odnosa socijaldemokratije i liberalizma. Socijaldemokratija u BiH ljude generalno asocira na pozitivne tekovine iz bivše Jugoslavije i vrijednosti poput tolerancije, multikulturalnosti, suživota i socijalne pravde, te se od mnogih pojedinaca nerijetko titulira “jedinom šansom za BiH” (iako to rezultati socijaldemokratskih stranaka u praksi baš i ne pokazuju”). Liberalizam s druge strane, uz činjenicu da na našoj političkoj sceni ne postoji niti jedna snažna partija koja slijedi tu ideju, se u BiH doživljava krajnje nejasno i često kontradiktorno. U onom pozitivnijem smislu budi asocijacije na ljudske slobode i općenito progresivne tekovine. U onom negativnijem, liberalizam se povezuje sa čitavim nizom loših pojava, od navodnog društvenog razvrata i nemorala, preko zapadnog imperijalizma, kriminalne privatizacije do socijalne nepravde. Stoga i Liberalni forum jednim od svojih najvećih izazova smatra približavanje liberalne ideje građanima BiH i edukaciju o njenim osnovnim principima.

Zbog ograničenog prostora koji jedan tekst može da podnese, u ovom eseju neću detaljno elaborirati sva spomenuta pitanja. Umjesto toga, sažet ću svoje izlaganje iz Tuzle zašto mislim da bi u ovom trenutku liberalizam bio bolje rješenje za BiH od socijaldemokratije.

Prije svega treba imati na umu da su i liberalizam i socijaldemokratija čeda prosvjetiteljstva. Liberalizam stariji, socijaldemokratija mlađa i nastala kao ogranak velikog socijalističkog pogleda i reakcija na devetnaestovjekovni liberalizam, prije svega u ekonomskoj sferi. Ipak, i jedna i druga ideja su prošle veliki razvojni put te između njih ne postoji onoliki ponor kao u počecima. Danas u Bosni i Hercegovini kojom dominiraju etnonacionalističke politike i društveni narativi, postoje mnoge zajedničke vrijednosti koje liberali i socijaldemokrati dijele. To u prvom redu podrazumijeva vrijednosti tolerancije, suživota, progresivnih tekovina, individualnih sloboda i građanskog društva. U pogledu tih pitanja sa socijaldemokratima trebamo otvoreno sarađivati i poticati svaki pozitivan društveni trend koji zagovaraju.

Međutim, postoje i pitanja oko kojih socijaldemokrati i liberali imaju vrlo različite pogleda, a ta pitanja se tiču prije svega ekonomije i optimalne veličine i uloge države u društvu. Ukratko, liberali žele vidjeti državu kao neku vrstu noćnog čuvara, koji popravlja kvar ili pazi da vas neko ne opljačka, ali posao mu je u suštini samo da nadgleda i interveniše samo onda kada je nužno. Liberalna džrava pušta svoje građane da žive onako kako žele i interveniše samo onda kada je nekom ozbiljno narušena njegova sloboda, život ili sigurnost. U tom smislu liberali optimalan sistem za ostvarenje ovog načela vide u slobodnoj tržišnoj ekonomiji, gdje država postavlja jasna pravila igre, ali interveniše samo kada su ta pravila narušena. Socijaldemokrati idu korak dalje od toga, ili više koraka, i u njihovoj viziji država bi trebala igrati ulogu neke vrste “brižljive majke” koja o svojim građanima brine od kolijevke do groba. U tom smislu socijaldemokrati se ne mire tek tako s rezultatima koji nastaju kao posljedica slobodne interakcije građana unutar pravila koje liberalna država postavlja, nego žele itekako utjecati i na krajnji ishod tih odnosa, prvenstveno u pogledu “peglanja” socijalnih razlika.

No, za državu kakva je Bosna i Hercegovina, ja sam uvjeren da socijaldemokratski model ne nudi rješenje. Liberalizam s druge strane može ponuditi spas. Ovdje ću vam navesti tri argumenta protiv socijaldemokratije i samo jedan u prilog liberalizma.

1. Socijaldemokratija je skupa: Da biste imali socijaldemokratsko društvo i obezbijedili sve te silne socijalne usluge koje obećava, vi morate imati veliku državu koja jako puno troši, puno reguliše i mnogo kontroliše. Takva država, koja je spremna žrtvovati dobar dio slobode radi sigurnosti, preuzima dobar dio aktivnosti umjesto tržišta na sebe. Takva velika država potom veliku moć skoncetriše u rukama političara i otvora širom vrata, posebno u jednom neprosvijećenom društvu, za opasnost stvaranja svemoćne političke kaste koja umjesto sluge građana, što joj treba biti prvenstvena uloga, se pretvara u gospodara nad životima i sudbinama ljudi. Također, ne treba smetnuti s uma da socijaldemokratska država zahtijeva velike troškove. Da bi finansirala sve te vrste usluga kojima teži, ona nužno zahtijeva velike poreze i masovnu redistribuciju društvenog bogatstva. Ako želite socijaldemokratiju, morate biti svjesni da što ste uspješniji, veći dio vašeg bogatstva i zarade će morati otići u državnu kasu. No visokih nameta neće biti pošteđeni ni oni najsiromašniji. Masivne državne usluge u konačnici moraju svi plaćati.

2. Socijaldemokratija zahtijeva razvijenu ekonomiju: Sukladno prethodnoj tezi, da biste mogli uopšte uspostaviti kvalitetnu socijaldemokratiju koja ispunjava sve zahtjeve kojima takav model teži, neophodno je da imate snažnu i razvijenu ekonomiju koja je dovoljno jaka da može sve te izdatke da podnese. Socijaldemokratska država je rastrošna. Sve uspješne socijaldemokratije, poput skandinavskih država, najprije su zhavaljujući liberalnom kapitalizmu postale snažne i prosperitetne ekonomije, pa su tek onda počele uvoditi socijaldemokratske politike povećanja potrošnje, poreza, socijalnih davanja i masivnosti države.

3. Socijaldemokratija je neefikasna: Za nerazvijenu, siromašnu ekonomiju kakva je bosanskohercegovačka bilo bi pogrešno u ovom trenutku težiti socijaldemokratskom modelu. Ali, čak i u razvijenijim državama socijaldemokratija je imala probleme da se održi. To upravo pokazuje primjer Švedske koja se voli navoditi kao ideal socijaldemokratije. No, ono što vam ljubitelji Švedske zaboravljaju ili ne znaju reći je da je krajem osamdesetih i početkom devedesetih ova zemlja zapala u veliku ekonomsku krizu i nakon nje se na stari sistem više nikada nije vraćala. O kakvom sistemu se tu nekć radilo dovoljno govori činjenica da je početkom devesetih javna potrošnja u Švedskoj iznosila 67%, progresivne stope poreza na dohodak su dosezale i do preko 90%, a sve je to dovelo i do masovnog egzodusa bogatih Švedađana i poduzetnika, uključujući poznatog filmskog stvaraoca Ingmar Bergmana i osnivača IKEA Ingvara Kamprada. Od početka devedestih do danas Švedska je provela dubinske reforme, koje su podrazumijevale radikalno smanjenje javne potrošnje (koja je danas na nekih 50%), značajno smanjivanje poreza, privatizaciju većeg dijela državnih kompanija i liberalizaciju tržište. Porez na dobit u Švedskoj danas je primjerice samo 15% i među najnižim je u EU. Naravno, drugi porezi u Švedskoj su i dalje visoki i nivo socijalne države je i dalje veliki, ali to nije ni približno onako kako je bilo prije nekih 25, 30 godina. Da nije provela te reforme Švedska ne bi držala korak s najrazvijenijim evropskim ekonomijama, i to su i švedski socijaldemokrati shvatili.

Dakle, ako takav model nije uspio dugoročno zaživjeti u Švedskoj, kako neko misli da on može opstati u siromašnoj BiH sa malim i slabim privatnim sektorom? Treba li spominjati kako su u konačnici ovakvi modeli s velikom i izdažnom socijalnom državom završili tek u primjerice jednoj Grčkoj, kojoj je Bosna i Hercegovina po mentalitetu svakako mnogo bliža nego Švedskoj?

BiH su za oporavak i napredak u prvom redu potrebni što povoljniji uslovi za razvoj malog i srednjeg biznisa, što podrazumijeva što manje namete, što jednostavnije propise za poslovanje i što efikasniji pravni sistem. Sve nam je to isto potrebno za privlačenje stranih investicija, a naša zemlja vapi za stranim svježim kapitalom. To nećemo ostvariti u državi koja ima velike poreze, veliku potrošnju, beskonačne birokratske propise… A Bosna i Hercegovini sve ove godine upravo održava takav model. Javna potrošnja nam je oko 50% BDP-a, najveće firme su i danas u vlasništvu države, država uz sve to generiše blizu 70% BDP-a, imamo i jedan od najvećih procenata socijalnih davanja, nameti su ogromni, posebno nameti na rad, a uslovi poslovanja su među najgorim u Evropi. Možda ovakav model ne bi bilo korektno nazvati socijaldemokratijom zbog loše strukture socijalnih davanja i nedostatka adekvatne zaštite upravo onih najugroženijih, no stari socijaldemokratski model velike države, državne kontrole strateških resursa i kompanija te velike potrošnje, u BiH je na sceni kroz sve ove godine.

I upravo zbog toga spas za BiH može ležati samo u većem kretanju ka liberalnom, a ne socijaldemokratskom modelu.

Liberalni koncept je efikasan. Neću se vraćati u daleku historiju pa navoditi ekonomska čuda SAD-a ili Velike Britanije, ali pogledajte samo u proteklom periodu šta su uradile zemlje poput Irske? Šta su uradile države iz bivšeg Istočnog bloka poput Češke, Slovačke ili Estonije koje u jednom historijskom trenutku stajale možda i lošije od nas, a danas su neuporedivno razvijenije i uspješnije. Sve države koje su se okrenule poduzetništvu, stvorile male i efikasne javne uprave, povoljne uslove za razvoj privatnog poduzetništva i privlačenje investicija, uz neizostavno postojanje vladavine prava, ostvarile su značajan ekonomski napredak. Bosna i Hercegovina, ako želi napredak, mora se odreći dosadašnjeg modela i usvojiti upravo liberalne politike smanjenja javne potrošnje, smanjenja nameta kako bi se više novca ostavilo u realnoj privredi, a ne trošilo na budžetske korisnike, olakšati uslove poslovanja kako bi se oslobodio poduzetnički duh i privukao kapital, te postati društvo koje je okrenuto poduzetništvu i stvaranju novih vrijednosti, a ne bespoštednoj borbi za uhljebljenje na budžet i druge vrste finansianja od strane države. Do ove društvene paradigme uz socijaldemokratiju nećemo stići. Uz liberalizam moramo.

Uporedo s ovakvim modelom nam treba, posebno jer smo multietničko društvo, i liberalni društveni duh tolerancije, individualizma i međusobnog uvažavanja i saradnje, i ja sam siguran da taj koncept, naročito u ovom historijskom trenutku, može biti spasonosno rješenje za BiH.

 

 

Kategorije: BiH

U prepunoj dvorani u Tuzli: Liberalni forum održao debatu “Liberalizam ili socijaldemokratija”

Liberalni forum - Pet, 29/09/2017 - 12:32

 U prepunoj dvorani hotela Tehnograd u srijedu, 27. 09. 2017. godine o liberalizmu i socijaldemokratiji, njihovim perspektivama, izazovima, ali i značaju govorili prof. dr. Dženeta Omerdić, koordinatorica projekta iz oblasti europskih integracija, prof. dr. Damir Arsenijević jedan od suosnivača međunarodne platforme Studije Jugoslavije, Admir Čavalić, MA ekonomije i direktor udruženja „Multi“ i Danijal Hadžović, novinar, politolog i predsjednik Liberalnog foruma. Liberalni forum uz podršku američke Atlas mreže organizator je ove javne debate o temi “Liberalizam i socijaldemokratija – u kojoj ideji je spas za BiH?”. Kao prva od pet javnih debata u okviru projekta “Jačanje slobode dijalogom” u Tuzli se razgovaralo o dvije važne političke i ekonomske ideje koje su centralne za razvoj modernih demokratskih država.

˝Ovaj projekt provodimo sa ciljem testiranja ideje koje zastupamo, a to je da naša zemlja prije svega treba provesti liberalne reforme koje su zapadne zemlje približile blagostanju  i uspjehu. To podrazumijeva liberalizaciju tržišta, radikalni razlaz sa politikama održavanja gubitaških javnih preduzeća poreznim novcem, vladavinu prava, jačanje privatnog sektora, smanjenje poreza i jačanje privatne inicijative, te promociju kulture individualizma. Ideje koje zagovaramo približavamo na ovaj način javnosti ali ih i sukobljavamo sa suprotnim konceptima kako bi prisutni imali što bolji uvid u obje strane priče i mogli kvalitetno da donesu vlastite zaključke. Na ovaj način u društvu pokušavamo u širem smislu pokrenuti raspravu o idejama i različitim idejnim konceptima na kojima treba graditi BiH, jer smatramo da takva vrsta dijaloga u zemlji hronično nedostaje˝,  istakao je Danijal Hadžović iz Liberalnog foruma.

˝Liberalizam i socijaldemokratija, bez obzira na namjere pojedinaca koji ih promoviraju, ima apsolutno različitu viziju idealnog društva, posljedično političkih i ekonomskih ciljeva odnosno ishoda primjene datih ideologija. Za razliku od socijaldemokratije koja državu vidi kao dobronamjernu majku, liberalizam je smatra maćehom koja porezima i intervencijom terorizira većinu zarad privilegovane manjine. U skladu sa navedenim, te činjenicom da u BiH na djelu imamo društvo privilegija, zaista bi bilo iluzorno promovirati bilo šta drugo osim liberalizma. Konkretno, rješenje ovdašnjih problema nije u dodatnom bogaćenju države i političkih elita koje je vode, već prosperitetu poduzetnika i običnih građana˝, izjavio je Admir Čavalić, jedan od učesnika debate.

 Debatama koje nude odgovore na važna filozofska, pravna i ekonomska pitanja, Liberalni forum potiče kulturu dijaloga i argumentovane rasprave kroz širenje ideja i popularizaciju tema koje nisu zastupljene u bh javnosti. Nakon Tuzle, debate će biti održane u još četiri grada u BiH a govorit će se o ekonomskim temama, ustavnom uređenju BiH, lokalnom razvoju i poduzetništvu.

 

Kategorije: BiH

Kako preživjeti nepredviđene troškove – planiranje i zapisivanje troškova

Grujin svijet - Čet, 28/09/2017 - 23:54
Najbolji način za izbjegavanje stihijske kupovine je racionalno trošenje. Racionalno podrazumijeva planiranje i uzdržavanje od neplanske potrošnje.Pošteno govoreći, lakše je najaviti uzdržavanje od nečega nego to i nego uraditi. Osim toga, i kada se disciplinujemo pojavi se mnoštvo nepredviđenih troškova. Šta je rješenje? Jednostavno je. Planiranje. Planiranje koje će smanjiti broj, i još važnije – iznos, nepredviđenih troškova. Kako ti postići najlakše voditi računa da pare ne nestapju?
Kad ni dobro planiranje ne pomaže, za nepredviđene troškove postoji kredit za 30 minuta
Prvo, treba praviti listu troškova. Ne spisak nego baš listu namirnica i troškova. Na primjer, da danas napravimo spisak svih troškova do sljedeće plate. Vjerovatno će ti troškovi biti veći od prihoda. Za one koji rade ili imaju sreću da zarade nešto „sa strane” olakšavajuća okolnost je što su u prilici da „dopinguju” kućni budžet. Osim toga, postoji i pozajmica novca ili kredit do plate. Pozajmica je kao jeftin kredit ili keš kredit bez depozita. Rok otplate za keš kredit je najduže do mjesec dana. Brza pozajmica novca je način da se kratkoročno pozajme pare u slučaju kada nam iskrsnu nepredviđene, ali baš nepredviđene, potrebe ili troškovi koje nismo očekivali u kućnom budžetu.Pozajmica bez zaloga je veliko olakšanje ali treba voditi računa i o iznosu koji treba vratiti. Za izračunavanje stvarnog iznosa koji ćemo vratiti za keš kredit poželjno je koristi neki kreditni kalkulator.Da ne skrećem sa teme, svi treba da sortiramo troškove po značaju. Dakle, poenta je napravimo prioritete. Ovim potezom ćemo se usmjeriti na nabavku stvari koje su nam zaista potrebne. Takav spisak će nam olakšati da uštedimo kako na „malim” tako i na „velikim” i troškovima.Kada imamo spisak, u redovnoj kupovini namirnica nećemo se „zaletiti” i kupovati što nam ne treba. Na taj način čemo osloboditi dio budžeta za stvari koje treba obnoviti ili za troškove koji mogu da „iskrsnu”.
Kredit do plate nije opravdanje za svaki trošak, već ide samo uz disciplinu
Poželjno je da razliku u iznosu koji smo planirali potrošiti i iznosu koji smo zaista izdvojili za kupovinu treba utrošimo ili uložimo u nešto što nam je zaista potrebno i korisno. Tek kad to ostvarimo možemo reći da smo pametno upravljali novcem. Međutim, samo štednja bez plana je besmislena. Usiljeno početi štediti na svemu je jednako nesuvislo kao i stihijsko kupovanje. Ako nemamo cilj za koji štedimo brzo će se pojaviti nešto na šta ćemo potrošiti sav ušteđeni iznos. Ušteđene pare lako „ispare” ako nemamo dobar plan i cilj štednje. Znate ono „brodu koji ne zna u koju luku plovi, nijedan vjetar nije po volji.” Ili što kaže jedan moj prijatelj: „Novac koji ponesem na odmor za svaki slučaj potrošim u svakom slučaju.” Bez plana štednje, potrošnje i raspolaganja posuđenim novcem svaki trošak je opravdan i bitan. Osim toga, većina ljudi je sklona da sebi poveća životni standard čim oslobode neki iznos u novčaniku. Samo oni koji su dovoljno disciplinovani mogu ušteđeni “dopingovati” i to kada su sigurni da “kredit do plate” uz predviđeni rok otplate mogu lako da vrate.
Pišite sve troškove i tako štedite pare
Uštede, pogotovo na sitnim troškovima jesu poželjne ali su i zamorne. Cjepidlačenjem od plate nećemo napraviti milionske uštede. S druge strane, dobrim planiranjem ipak možemo bolje da sačuvamo marke, vrijeme i živce. Dobra vježba za planiranje je evidentiranje troškova. To znači da svaki, ali baš svaki, trošak zapišemo. Od novčića za parking do najvećih troškova. Rashode možemo podijeliti na obavezne rashode za troškove u domaćinstvu (hrana, piće, i kozmetika), na fiksne troškove (internet, komunalne usluge i rekreacija), na varijabilne (struja, telefon i gorivo), na ostale troškove (zabava, garderoba i pokloni) i na štednju! Takvo evidentiranje će pokazati prostor za uštede i promjenu prioriteta. Još važnije – olakšaće nam planiranje i smanjiti brigu o nepredviđenim troškovima.
Kategorije: BiH

Kako da vratimo naše liberalno ime

Liberalni forum - Uto, 26/09/2017 - 03:55

Tekst koji slijedi odlomak je iz američkog izdanja predgovora Louis M. Spadara za američko izdanje Misesovog djela Liberalizam.

Piše: Louis M. Spadaro

Postoje dvije tačke o kojima bih želio napisati kraći komentar. Prva je ona koja se pojavljuje nekoliko puta u knjizi ali u vrlo različitom kontekstima i međusobno toliko udaljenim da njena važnost možda neće biti primijećena.

Ta je ideja toliko bitna za logiku istinskog liberalizma da je često razumno i korisno napraviti ono što Mises na jednom mjestu zove “privremene žrtve”. Traženje trenutne koristi, ma koliko se atraktivnom ona mogla činiti, je čin ludosti, ukoliko njenim ostvarenjem ukidamo nesrazmjerno veću korist koja bi uslijedila kasnije; koja je utoliko veća da je zbog nje vrijedno odreći se trenutne dobiti i podnijeti nevolje čekanja.

Naravno, malo je razumnih ljudi koji bi u navedenim uslovima pri pravljenju “izračuna” izabrali trenutnu korist. Ali – i to je suština samog problema -ljudi nekada ne planiraju mudro, niti su podstaknuti da to čine. Ista vrsta propusta pojavljuje se u veoma različitim okolnostima i daleko od toga da se odnosi samo na “običnog” građanina ili potrošača. Može se primijeniti i na privrednike u njihovoj utrci za kratkoročnim profitima ili konkuretnom prednošću; zakonodavca koji preferira trenutno povećanje stope minimalne plate, socijalnih davanja, tarifa ili drugih poreza; ekonomistima koji savjetuju povećanje novčane mase ili redistribuciju dohotka; te na beskonačan popis ostalih primjera. Doista, bila bi izvrsna vježba za čitatelja da traži dodatne primjere za navedeno, kako u ključnim dijelovima ove knjige, tako posebno u razmišljanju o trenutnim problemima i izazovima u društvu.

Konačno, i sam naslov knjige zahtijeva nekoliko riječi objašnjenja. Orginalni rad, objavljen 1927. godine, nazvan je Liberalizam, i tako je nadopunio, kao što je već naglašeno, Misesovu knjigu o socijalizmu. Da je bilo poželjno ili nužno, kada je pripremljen engleski prevod u ranim šezdesetim, naslov knjige promijeniti u “Slobodni i prosperitetni Komonvelt”, naglašeno ilustrira ono što ja smatram istinskom tragedijom u intelektualnoj historiji: promjenu značenja termina liberalizam.
Naglašeni izazov nije strogo terminološki; niti on može biti gurnut u stranu kao samo još jedan u nizu pokazatelja generalne degeneracije jezika – entropije riječi, tako reći – u kojoj ranije razlike u značenju riječi imaju tendenciju da se gube. Ovdje se radi o nečemu većem od devalvacije pojmova, važno kao što bi i to samo po sebi moglo biti; uključena su praktična pitanja najvećeg praktičnog kao i intelektualnog značaja.

Za početak, riječ “liberal” ima jasne i primjerene etimološke korijene učvršćene u idealu indvidualne slobode. Također posjeduje vrijednu historijsku osnovu u tradiciji i iskustvu, kao i u nasljedstvu bogate i opsežne literature iz društvene filozofije, političke misli, lijepe književnosti i ostalog. Zbog ovih i mnogih drugih razloga nezamislivo je da pogled na svijet koji ova knjiga ilustrira ne bi smio imati isključivo i nepopustljivo pravo na liberalno ime.

Ipak, uprkos svemu tome, pojam “liberalizam” je pokazao da nije u stanju otići dalje od 19. stoljeća ili Atlantika bez da promijeni svoje značenje – i to ne samo neznatno, nego doslovno do onoga što mu je sušta suprotnost. Posljedice ove zbunjenosti i nepreciznosti su takve da je veoma teško zamisliti održiv plan pomoću kojeg bi se moglo uspjeti u nakani da se liberalizmu vrati orginalan smisao i značenje.
Tužnost svega ovoga povezana je s još barem dva razmatranja. Jedno je zapanjujuće ponašanje kojim su titularni nasljednici liberalizma ne samo dozvolili da im ovaj termin isklizne, nego ga i sami odbacili zbog svoje spremnosti da ga koriste u pežorativnom smislu za kriptosocijaliste, za koje je mnogo preciznija oznaka već postojala.
Drugi razlog za žaljenje je što je gubitak termina “liberalizam” učinio nužnim da se u definisanju vlastite ideološke pozicije pribjegava nemalom broju raznih rogobatnih termina i mučnih perifraza (primjer: “liberarijanac”, “devetnaestovjekovni liberal”, ili “klasični liberal”. Postoji li, negdje, slučajno, “neoklasični liberalizam” u koji iko zahtijeva učlanjenje).
Je li pojam liberalizam u međuvremenu trajno izgubljen za nas? U dodatku za izvorno njemačko izdanje (i uključujući i u prevodu), Mises raspravlja o pitanju promjene značenja termina i aludira na mogućnost njegovog ponovnog preuzimanja. No do 1962., u svom predgovoru za engleski prevod, izgleda da je napustio svaku nadu da bi se to moglo desiti.

Moram se s poštovanjem ne složiti. Jer, po bilo kojem razumnom standardu, liberalizam pripada nama, i vjerujem da nam je dužnost pokušati ga uzeti nazad – kao stvari principa, ako ni zbog jednog drugog razloga. A postoje drugi razlozi. Jedan je da je liberalizam, s obzirom da, kao što Mises ističe, uključuje više od ekonomske slobode, stvarno potreban kao najprikladiniji i inkluzivni pojam. Drugi je da nam je za jasnu i nedvosmislenu komunikaciju s javnošću – čija podrška je u konačnici presudna – potreban samo jedan, pravilan pojam, a ne neki sklepani verbalni izričaj koji zvuči “slatkorječivo” čovjeku na ulici. Nadalje, sadašnje vrijeme i okolnosti su relativno povoljni – rastuće nezadovoljstvo državnim intervencionizmom te oživljavanje svijesti o potrebi za individualnom slobodom izbora može se lakše poistovijetiti s poštovanim i priznatim imenom.

Kako možemo nastaviti s vraćanjem našeg imena? Najvjerovatnije jednostavnim obrtanjem procesa zahvaljujući kojem smo ga izgubili; najprije tako što ćemo ga sami prestati koristiti u pogrešnom značenju; zatim insistiranjem na njegovoj pravilnoj upotrebi (termin nije u potpunosti izgubio značenje u nekim dijelovima svijeta); i u konačnici odbijanjem koliko god je potrebno da prihvatimo nastavak njegove okupacije od onih koji nemaju ni najmanje opravdanje da ga koriste – njih bi trebalo potaknuti da sebi nađu termin koji više odgovara njihovim pogledima na svijet, kao što “liberalizam” odgovara našim.

Neki će se neopravdano zabrinuti zbog neizbježne zbrke među doktrinama – vjerujem da je ova zabrinutost dijelom odgovorna za našu raniju nemilosrdnu žurbu u napuštanju ovog pojma – no to je cijena koju trebamo biti spremni da platimo ovaj put. Za jednu stvar zbunjenost još uvijek postoji, tako da još malo dodatne privremene zbrke neće biti nepodnošljivo. Također, zbunjenost pogađa obje strane, tako da će i oni drugi snositi posljedice, i ovog puta, možda, nelagoda će uzrokovati da se oni povuku.

Tako da se sadašnji reprint vraća na izvorni naslov knjige. Nadamo se da će se i drugi usuditi da koriste ovaj termin bez izvinjenja i kvalifikacija – nije potrebno niti jedno – kako bi liberalizam u budućnost mogao nastaviti sa svojim tradicionalnim i ispravnim značenjem.

 

Louis M. Spadaro
Fordham University, August, 1977

Kategorije: BiH

Predsjednik koji djeluje: Macron je već proveo reformu tržišta rada, a sada drastično smanjuje javnu potrošnju i poreze

Liberalni forum - Pet, 22/09/2017 - 10:20

Administracija predsjednika Emmanua Macrona planira smanjiti francusku javnu potrošnju na najniži nivo od početka financijske krize sljedeće godine i smanjiti porez na najniži nivo još od 2010. godine kao dio strategije za preporod ekonomije i poboljšanje položaja zemolje u Evropi.

Vladini izdaci će pasti na 53,9 posto u 2018. godini, a porezni prihodi će se smanjiti na 44,3 posto, izjavio je u utorak ministar financija Bruno Le Maire. Francuski budžetski manjak će iznositi 2,9 posto bruto domaćeg proizvoda u 2017. godini i 2,6 posto sljedeće godine, s ostalim izvorima prihoda kao što su dividende državnih poduzeća koje dopunjuju dohodak od poreza.
Kako njegova reforma tržišta rada stupa na snagu u petak, Macron nastavlja s promjenama koje su Evropska komisija i Međunarodni monetarni fond preporučivali godinama. Francuska javna potrošnja iznosila je 57,3 posto BDP-a u 2015. godini, pa je 2016. godine pala na 57 posto.

“Ovo je malo bolje nego što smo predviđali”, izjavio je Le Maire u utorak Francuskoj 2 TV.

“Mi smo razvijena zemlja s najvećom javnom potrošnjom”, kazao je, dodajući kako je cilj vlade da smanji potrošnju na nešto jedva više od 50 posto BDP-a do kraja svog mandata.

Francuski sindikati javnog sektora zakazao je štrajk za 10. oktobar.

Kategorije: BiH

Šta ustvari znamo o kreditima i tumačenju između redova efektivne kamatne stope

Grujin svijet - Čet, 21/09/2017 - 23:30
Zajmodavci u promociji svojih ponuda u prvi plan ističu vrijednost nominalne kamatne stope. Međutim, uslov za dobijanje kredita često su aktivnosti koje predstavljaju dodatni trošak kao što je procjena nekretnine, osiguranje kredita ili obrada zahtjeva za kredit. Svi ti prateći troškovi povećavaju iznos koji vraćate za pozajmljeni novac.

Efektivna kamatna stopa utiče na to koliko je jeftin kredit – prikupite što više ponuda

Da bi se olakšalo poređenje ponuda različitih banaka koristi se efektrivna kamatna stopa. Zato prilikom potrage za kreditom treba tražiti da vam iskažu kolika je efektivna kamatna stopa i da nastojite da izaberite ponudu koja nudi najmanju efektivnu kamatnu stopu. Upravo efektivna kamatna stopa uzima u obzir sve troškove vezane za kredit pod određenim uslovima ili stvarni prinos koji se ostvaruje na oročen depozit. Najkraće, efektivna kamatna stopa predstavlja trošak za dužnika odnosno za nas koji uzimamo kredit ili povrat na depozit. Za razliku od nominalne, u računicu za iskazivanje efektivne kamatne uključeni su svi troškovi i naknade vezane za odobravanje i vođenje kredita ili za oročavanje depozita i učestalost plaćanja. Ne dozvolite da vas zbuni što se ona značajno mijenja sa promjenom dužine otplate kredita. Naime, što su češća plaćanja veća je i efektivna kamatna stopa (vidi tabelu).Efektivna kamatna stopa uzima u obzir mogućnost osiguranja kredita te buduće troškove, naknade i promjene koje mogu nastati tokom trajanja ugovora sa zajmodavcem. Ona će biti navedenana u ugovoru koji potpisujemo sa zajmodavcem barem na sva mjesta – među prvih nekoliko članova i uz otplatni plan.
Za još bolje sagledavanje različitih ponuda treba znati kako se prave kreditni otplatni planovi. Najčešće je iznos-rata koji plaćate za otplatu kredita tokom perioda otplate isti. Pri svakoj otplati kredita, odnos kamate i glavnog duga se mijena u korist glavnog duga. Naime, od početka otplate kredita najveći dio rate odnosi upravo na otplatu kamate. Rata na početku otplate uglavnom sadrži najveći dio kamate a na kraju otplate se odnosi skoro samo na glavnicu. Najčešće, zajmodavac u ugovor uključuje osnovicu koja će se koristiti za izmjenu stope i učestalost mijenjanja stope. Na primjer, ako imate u ugovoru klauzulu da je kamatna stopa zbir osnovne stope i šestomjesečni EURIBOR-a, znajte da će vas banka dva puta tokom godine obavijestiti da od sljedećeg mjeseca računa novu kamatnu stopu. Naravno, ova promjena će se odraziti na efektivnu kamatnu stopu a samim tim i na otplatni plan.

Brza pozajmica, kredit do plate ili online kredit kao mogućnost

Pronašao sam ponudu koja zvuči suludo ali je tačna. Naime, kompanija Forza Banja Luka nudi baš jeftin kredit. Naime, u pitanju je pozajmica bez zaloga odnosno pozajmica novca bez kamate. Ukoliko vam treba brza pozajmica novca možete online  dobiti keš kredit bez depozita odnosno keš kredit za 30 minuta – sve bez kamata. Doduše, to je samo privremeno, vjerovatno se ljudi reklamiraju dok ne uđu na tržište ali nje loše znati da je moguće podići online kredit u iznosu od 100 do 390 maraka i pri tome ne platiti nikakvu kamatnu stopu. Tako da, ako vam brzo trebaju pare a dovoljno ste disciplinovani da ih vratite za 30 dana, Forza kredit bi moglo biti rješenje za vas.
Kategorije: BiH